Prije 13 godina Dika Miličević iz Radišića kod Ljubuškog život u rodnom kraju zamijenila je Šujicom kod Tomislavgrada. Ondje je pronašla svoj mir, ali i posao koji nimalo nije lagan – svakodnevno brine o velikom stadu krava.
Njezinu životnu priču donio je Glas Hercegovine, a Dika je pred kamerama otvoreno govorila o životu na selu, stočarstvu, cijenama domaćih proizvoda, nedostatku radne snage, ali i vremenu u kojem je odrastala.
Na farmi na kojoj radi nalazi se oko 140 krava, a kada se pribroje telad, junad i ostala grla, riječ je o velikom stočarskom gospodarstvu. Posao počinje rano i traje gotovo cijeli dan, no Dika kaže kako joj takav način života odgovara.
Iako mnogi ne žele raditi sa stokom jer smatraju da je posao težak i prljav, svi žele domaće mlijeko, meso i druge proizvode. Upravo zbog toga Dika ima vrlo izravnu poruku.
„Dao Bog da litra mlijeka bude 100 maraka zbog ovih žena, dama, koje kažu da smrdi“, poručila je Dika.
Kaže kako ljudi često govore da su jaja, mlijeko i meso skupi, ali istodobno malo tko želi uzgajati životinje i proizvoditi vlastitu hranu.
„Ako je skupo, uzmeš sebi kravu, kozu, ovcu ili kokoš pa neće biti skupo“, slikovito je objasnila.
Iz Radišića u Šujicu
Dika je odrasla u Radišićima, gdje se nekada mnogo radilo u poljoprivredi. Prisjetila se vremena uzgoja duhana, kukuruza i držanja stoke, ali i nekadašnjeg društvenog života.
Smatra kako je njezina mladost, unatoč mnogo težem životu i radu, bila ljepša od života koji danas imaju mladi.
Prisjetila se nedjeljnih okupljanja, glazbe, pjesme i druženja u Radišićima, vremena bez mobitela i današnjih tehnologija.
„Ja kažem za omladinu i za sve da je ljepši moj život bio nego sada omladini“, kazala je.
Dika ima četiri sina. Jedan živi u Ljubuškom, drugi u Radišićima, treći u Njemačkoj, dok je četvrti s njom u Šujici i također radi na farmi.
„Dok mogu, ovdje ostajem“
I nakon 13 godina provedenih u Šujici ne razmišlja o zamjeni ovog posla nekim drugim. Ranije je radila i druge poslove, među ostalim u Čapljini i Međugorju, ali kaže da joj je život uz stoku draži.
Posebno ističe dobar odnos s vlasnikom farme, kod kojega radi svih 13 godina, kao i odnos s mještanima Šujice.
Na pitanje koliko dugo planira čuvati krave, odgovor joj je jednostavan – dok je noge budu služile.
Njezina priča pokazuje koliko rada stoji iza proizvoda koji svakodnevno završavaju na našim stolovima, ali i koliko je danas teško pronaći ljude spremne baviti se stočarstvom.
„Tko neće raditi, neka bude skuplje i ne treba se tužiti“, zaključila je Dika u razgovoru za Glas Hercegovine.
