
Međunarodni dan žena odlučili smo provesti s onim ženama i majkama koje se za svoja prava još uvijek bore. Često i zlostavljane na razne načine, svoju sigurnost i utjehu pronalaze u sigurnoj kući ” Majka Krispina” u Međugorju
Još od početka 2000-ih u međugorskom naselju Bijakovići sigurna kuća “Majka Krispina” utočište je brojnih žena, ali i njihove djece koje su zbog problema, prvenstveno nasilja koje je nad njima vršeno, ovdje pronašle svoj mir. Osim toga, kuća prima i žene koje imaju problema s neželjenom trudnoćom, koje obitelj i okolina potiču na pobačaje, ali i one sa psihičkim i problemima ovisnosti. Svoj spas u ovoj kući su tijekom više od 20 godina pronašle žene iz cijele BiH, ali i iz Hrvatske.
Ovu sigurnu kuću vode časne sestre franjevke. Predsjednica Udruge je sestra Leopoldina Kovačević, njezina zamjenica je Desa Jelavić. Tu su još sestra Iva Bešlić i sestra Bonifacija Barbarić, dok je jedna od voditeljica kuće s kojom smo danas na Dan žena imali priliku razgovarati Kristina Pehar.
“Početak ove naše misije vezan je za Majčino selo kada su oni krenuli sa svojom. Pojavile su se žene s problemima koje su dolazile u Majčino selo. Sestra Bonifacija Barbarić tako je u srcu osjetila kako treba pomoći tim ženama. Uz pomoć naše Dese Jelavić je u jednoj od kuća u Majčinom selu odlučila smještati žene u potrebi. Priča se svakim danom širila. Nakon toga smo bili u jednoj privatnoj kući da bi od 2005. stigli na ovu lokaciju”, priča za Hercegovina.info jedna od voditeljica ove sigurne kuće Kristina Pehar.
Pitamo i zašto baš naziv “Majka Krispina”.
“Majka Krispina, je bila časna sestra iz reda školskih sestara franjevki. Ona je svojedobno pomagala ljudima, odnosno ženama. Ona je pripravljala meleme i liječila mnoge koje je medicina u to vrijeme odbacivala. Tako se našla poveznica, jer i ova naša kuća vrlo često pomaže ženama i djeci koje odbaci prvenstveno obitelj, a zatim sustav i društvo”, ističe Pehar.
U kući trenutno boravi šest žena, ali s obzirom na to da je ova zajednica otvorenog tipa, ne poput onih u kojima se primjerice liječe ovisnici na određeno razdoblje, broj štićenica se stalno mijenja.
“Mi smo kuća prihvata, pa tako da broj varira iz dana u dan. No, sada se upravo dok vi i ja razgovaramo može dogoditi poziv, a potom i prijem nove žene. Žene koje ovdje borave su slobodne. One mogu u ovom trenutku izraziti želju za izlaskom. Činjenica je kako kuća za sve ove godine nikada nije bila prazna. To je s jedne strane porazno, ali hvala Bogu da jedna takva kuća postoji. Ne može niti jedna žena reći da joj ne može zatrebati. Kroz sve ove godine, koliko sam ja ovdje, kroz kuću je prošlo puno intelektualki, obrazovanih i situiranih žena. Opće je mišljenje da se problemi i nasilje događaju kod obitelji i žena koje su na marginama društva. Međutim to uopće nije tako.”
Potrebu za sigurnom kućom nažalost imaju žene iz cijelog svijeta.