Na Gaucho Ranchu u Trebižatu, mjestu gdje se rijeka i tradicija susreću, održana je druga Grašijada – natjecanje u pripremi graha koje već polako prerasta u pravi hercegovački brend druženja, smijeha i dobre hrane.
Atmosfera je bila upravo onakva kakva treba biti – iskrena, opuštena i prijateljska, ispunjena mirisima djetinjstva i kotlića koji su cvrčali uz rijeku Trebižat.
Unatoč pomalo kišnom jutru, priroda se “smilovala” već oko deset sati, pa su ekipe s osmijehom pristupile loženju vatre i kuhanju graha. Jesen je dodala svoju kulisu – šarenilo lišća, svjež zrak i šum rijeke ispod Velikog mosta u Trebižatskom polju, stvarajući savršenu pozadinu za dan pun zajedništva.
Grah, kotlići i dobra volja
Na Western Ranchu Gaucho, kojeg s puno ljubavi vodi Tiho Sušac, posjetitelji su osim natjecanja mogli uživati i u prizorima domaćih životinja te brojnim zanimljivim predmetima koje domaćin godinama sakuplja.
Dok su se kotlići polako dimili, natjecatelji su razmjenjivali tajne recepte, raspravljali o vrsti graha, dodacima i pravom trenutku za soljenje. Nijanse su odlučivale pobjednika, a svi su se složili da je “grah bolji što se duže kuha, u većem loncu i za više ljudi”.
Titulu najboljih majstora graha ove je godine odnijela ekipa Marka Ćavara iz Knešpolja kraj Širokog Brijega, čiji je recept osvojio i žiri i publiku.
– Grah se ne kuha samo zbog okusa, nego zbog duše. Kad ga dijeliš s drugima, svaka žlica ima više značenja – poručio je pobjednik nakon proglašenja.
Rijeka, jesen i duh Hercegovine
Kroz objektiv kamere zabilježeni su trenuci koji podsjećaju na djetinjstvo: djeca koja trče uz rijeku, smijeh uz kotliće i zajedništvo koje podsjeća na neka stara, jednostavnija vremena.
Ova manifestacija nije samo natjecanje u kuhanju graha – to je priča o srcu Hercegovine, o ljudima koji i kad ih vrijeme i okolnosti “izrade”, nikada ne gube duh.
Jer ovdje, u Trebižatu, grah se kuha zbog okusa, ali i zbog duše.
Na kraju dana, Gaucho Ranch još jednom je pokazao da Hercegovina ima okus tradicije, a da su druženje, smijeh i toplina ljudi ono što čini svaku žlicu – i svaku priču – nezaboravnom.
