U Kino dvorani Kulturnog centra Ljubuški u utorak, 22. rujna, održano je predstavljanje knjiga dr. sc. Blanke Matković, povjesničarke koja se više od dva desetljeća bavi istraživanjem komunističke represije i hrvatskog protukomunističkog otpora nakon Drugoga svjetskog rata.
Središnje mjesto predstavljanja zauzela je njezina najnovija knjiga „Od Mosora do Svilaje: Hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem križarskih skupina i križarskih organizacija grada Splita i njegova zaleđa (1944.–1949.)“.
Riječ je o opsežnoj monografiji na više od 1100 stranica, koja donosi i 256 arhivskih dokumenata, a obrađuje djelovanje križarskih skupina, organizacija i neformalnih mreža pomagača na prostoru od Omiša, Šestanovca, Trilja i Sinja preko Muća i Drniša do Trogira i Splita, uz njihove veze s livanjskim i duvanjskim područjem.
Uz autoricu, o knjigama je govorio i dr. sc. Ante Paponja, koji je istaknuo opsežnost korištene izvorne građe te znanstveni i metodološki pristup istraživanju.
Paponja je naveo kako građa korištena u knjigama najvećim dijelom potječe iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Splitu, ali i arhiva u Washingtonu i Londonu. Knjigu je opisao i kao svojevrsnu zbirku izvora koja, zbog količine objavljene dokumentacije, može biti korisna ne samo povjesničarima nego i istraživačima drugih društvenih disciplina.
Tri knjige obuhvatile velik dio Dalmacije i Hercegovine
Matković je okupljenima pojasnila kako se njezina nova knjiga sadržajno nastavlja na dvije monografije predstavljene prošle godine – „Od Vrana do Biokova“ i „Od Vrana do Žabe“.
Dok prethodne dvije knjige velikim dijelom obrađuju Hercegovinu i Imotsku krajinu, „Od Mosora do Svilaje“ usmjerena je na Split i njegovo zaleđe, uključujući Drnišku krajinu i Cetinsku krajinu, ali i dijelove Bosne i Hercegovine, prije svega livanjski i duvanjski prostor.
Autorica je naglasila kako sve tri knjige sadrže velik broj izvornih arhivskih dokumenata – izvješća OZNA-e i UDBA-e, zapisnike sa saslušanja zarobljenih pripadnika križarskih skupina i njihovih pomagača, sudske presude te obavijesti o likvidacijama.
Matković: Skupine nisu bile jednoobrazne
Govoreći o povijesnom kontekstu, Matković je kazala kako njezine knjige počinju događajima iz jeseni 1944., nakon što su partizanske snage zauzele Dalmaciju, te početkom 1945. i događajima nakon zauzimanja Hercegovine.
Prema njezinu istraživanju, u tom razdoblju brojni pripadnici poraženih hrvatskih oružanih snaga sklanjali su se na teško dostupna područja, često uz pomoć rodbine koja im je osiguravala hranu i informacije o kretanju vojske i milicije.
S vremenom su im se, prema Matković, pridruživali dezerteri, osobe koje su nastojale izbjeći partizansku mobilizaciju, bjegunci iz zarobljeničkih logora i kolona, ljudi koji su strahovali od uhićenja te oni koji su očekivali sukob zapadnih saveznika s novim komunističkim vlastima.
Autorica je posebno naglasila da se radilo o ideološki i politički različitim skupinama. Među njima su, prema njezinim nalazima, bili pripadnici ustaškog pokreta, ali i pristaše Hrvatske seljačke stranke te pojedinci koji nisu podržavali ustaški pokret, ali su bili protivnici komunizma.
Od Biokova i Dinare do Čvrsnice, Raduše i Vrana
Gerilske skupine djelovale su na širokom i teško pristupačnom prostoru. U Dalmaciji su utočišta pronalazile na Biokovu, Dinari, Promini, Svilaji i Kamešnici, dok su u Hercegovini djelovale na područjima Čabulje, Čvrsnice, Ljubuše, Raduše i Vrana.
Matković je navela kako dio tih skupina nije nastao isključivo spontano nakon završetka rata. Prema dokumentima koje je istraživala, određene pripreme za gerilsko djelovanje sežu još u 1943. godinu, kada su tijekom rata organizirane diverzantske skupine.
Posebno je govorila i o nazivima koji su se koristili za pripadnike protukomunističkog otpora. U Imotskoj krajini pojavljivali su se nazivi „zeleni kadar“ i potom „kamišari“, u Hercegovini „škripari“, dok su se na drugim područjima koristili nazivi poput „špiljara“, „jamara“ i „šumnjaka“. S vremenom se za različite hrvatske protukomunističke skupine ustalio naziv križari.
Arhivska građa kao temelj istraživanja
Jedna od tema predstavljanja bila je i pojava križa kao simbola protukomunističkog otpora tijekom 1945. godine.
Matković je govorila o zapisnicima sa saslušanja koje je pronašla tijekom istraživanja, ali je pritom naglasila da za pojedine tvrdnje iz tadašnjih iskaza i stranih izvješća – uključujući navode o ulozi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca ili Rafaela Bobana – nema dokaza.
Prema dokumentima koje je pronašla u Londonu i drugim izvorima, postoje, međutim, zapisi o pojavljivanju bijeloga križa kao simbola pojedinih skupina tijekom 1945. godine, uključujući područje između Metkovića i Stona.
Predstavljanje u Ljubuškom organizirali su Udruga pripadnika HOS-a „Vitez Blaž Kraljević“ Zapadnohercegovačke županije i Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“.
Tri opsežne monografije Blanke Matković donose veliku količinu arhivske građe o protukomunističkom oružanom otporu na dalmatinsko-hercegovačkom području u završnici Drugoga svjetskog rata i prvim poratnim godinama, temi koja je i tijekom predstavljanja u Ljubuškom otvorila niz pitanja o događajima i sudbinama ljudi iz tog razdoblja.
