Društvo pedagoga tjelesne i zdravstvene kulture Ljubuški nastavlja s već uhodanim projektom škola plivanja. Govoreći o tom projektu, profesor Zvonko Herceg kaže:
– Već desetu godinu Društvo pedagoga, u suradnji s tvrtkom Jure bazeni, radi na ovim prostorima obuku neplivača, plivača i naprednih plivača. Obuka se sastoji u tri stupnja. Tradicionalno smo tu od početka srpnja pa do polovine kolovoza, ovisno o interesu roditelja i djece. Ove godine smo u prvom turnusu imali pedesetak djece. Kuriozitet prvog stupnja petu godinu za redom bila je skupina djece iz Rakitna i Posušja, koja na obuku dolaze s udaljenosti od 50 i više kilometara. Što se tiče stupnjeva, prvi stupanj je obuka neplivača, drugi stupanj obuka plivača početnika i treći stupanj obuka – usavršavanje tehnika plivanja. Prije nekoliko godina uveli smo korektivno plivanje s djecom koja imaju probleme s kralježnicom, držanjem tijela, znači deformacijama. od kifoza, lordoza, skolioza…
Znate, danas su moderno vrijeme i moderne tehnologije doveli do potpune hipokinezije, tako da se djeca malo kreću i svakim danom sve ih više ima potrebu, a to su roditelji u suradnji s liječnicima primijetili, kretati se, a plivanje i voda su najbolja sredina za te stvari. Trudimo se postići učinak kao u rehabilitacijskom centrima. – Obuka traje deset dana, je li to dovoljno za malu djecu, od 5 do 12 godina? – Idealan početak za obuku plivanja je 6 godina, kad dijete kreće u školu. Mi smo ovdje nešto malo dulje, radimo 75 minuta dnevno, tako da djeca ovdje prođu ne samo školu plivanja, oni su tu i zbog nekih drugih stvari, od socijalizacije s drugom djecom, rada u skupini, temeljnih higijenskih navika… Pokušavamo djeci usaditi zdrav pristup, a 15 sati za obuku plivača početnika je sasvim dovoljno da oni svladaju elementarne stvari, a poslije toga drugim i trećim stupnjem ide nadgradnja – kaže profesor Herceg.
U školi plivanja u Ljubuškom završen je prvi, a počeo drugi turnus. Za kraj škole plivanja polaznici dobiju diplome. Valja reći kako su se škole plivanja iz Ljubuškog “prelile” na Grude, Široki, Čitluk i Međugorje, gdje također rade članovi Društva pedagoga.
Prof. Herceg ističe da su škole plivanja dobile zamah zahvaljujući većem broju bazena jer, po njemu, rijeke nisu uvjetne za izobrazbu i obuku neplivača. Sudeći po tomu, broj neplivača u Hercegovini se smanjuje, ali su neke generacije preskočene.
