Opet veliki petak… Pisalo je to na transparentu kojeg je podignula Torcida na lanjskoj utakmici Hajduka i Istre 1961. Potkrijepili su to tišinom na početku utakmice. Bila je to njihova poruka, pokazali su što misle o tome da se utakmice igraju na Velike dane, a pogotovo na dan muke Gospodnje.
E, sad… Godina je prošla, još jedna, a promijenilo se nije ništa! Hajduk će 30. ožujka na Poljudu igrati protiv Dinama. A to je Velika subota. Veliki derbi na Veliku subotu. Nije petak, sjećanje na Isusovu muku, ali je subota – dan tišine i bdjenja. Barem za katolike. A oni su u Hrvatskoj i dalje većina.
Prema posljednjem popisu stanovništva kojeg je objavio Državni zavod za statistiku pripadnika katoličke vjeroispovijesti je 78,87 posto ili preciznije 3.057.735. Nešto više od tri milijuna. O tome tko je vjernik samo na papiru, a tko u praksi nećemo. Tema je to za neke drugu raspravu i rubriku. No, kako je moguće da se u zemlji s gotovo 80 posto katolika uvriježila ova praksa!? I to već više od 10 godina? I da za to ama baš nikoga ‘ne žulja‘? Pa, što… Igra se, nek‘ se igra. Kolektivno je to slijeganje ramenima.
To je tako. I gotovo. Nepromjenjivo. Ne može se. Nema termina. Brzo će Kup. Treba završiti. Razloga se izmisliti može mali milijun.
Razjasnimo i to. Za one koji nisu katolici, to su samo još jedan petak, subota ili nedjelja. Ali za nekoga tko se busa u prsa svojom vjerom, ovo ne može proći ispod radara. Bune se navijači, negoduje i Torcida. Ali sve ostane na tome. Koji transparent i nekoliko minuta šutnje. A onda se sve zaboravi do sljedeće godine.
NEMA SLUHA
Reakcija mora biti ‘žešća‘. Zašto? Zato što zazivaju Isusa da pomogne bijelom dresu i razvijaju koreografiju s Gospinim likom, najvjernijom odvjetnicom. Nema u tome ništa loše, dapače. Ali ajmo onda to ‘istjerati‘ do kraja. Nekoliko minuta šutnje nije dovoljno. A tko će izdržati više kad je ove godine na rasporedu derbi s Dinamom…
O tome sam pisao i lani. Evo izlijevam retke i nezadovoljstvo i ove godine. Vjerujem da neću morati dogodine, iako razum nalaže da ipak hoću. Malo je sluha za ovaj problem. Ako ga uopće smatraju problemom… Malo tko od onih što odlučuju misli o ovome.
Jasno, o rasporedu ne odlučuje Hajduk. Diktiraju ga kalendar, ljudi u Savezu, termini televizijskih prijenosa… Ali reakcija ne bi smjela izostati. Zato i dajemo ovaj tekst na vrijeme. Relativno. Jer i Hajduk se voli podičiti svojom vjerom. Služe se mise u kapelici. Evo, nedavno je za 113. rođendan kluba misno slavlje predvodio Fra Marinko Vukman, gvardijan Samostana i Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske. Bili su tu i predsjednik Lukša Jakobušić i sportski direktor Mindaugas Nikoličius koji zna često svratiti do sinjskog Svetišta.
BEZ PSOVKE
Fra Marinko je naš čest i drag sugovornik. Javio nam se i ovaj put kako bi prokomentirao situaciju.
– Naravno, idealno bi bilo da se ne igra u te velike dane. Ali izgleda da su u škripcu s vremenom. Tko bude htio otići u crkvu, naći će načina da to i učini. Obredi Velike subote počinju nešto kasnije, navečer. Teško je utakmicu staviti i na Uskrs jer je to naš najveći blagdan. Obitelj želi biti na okupu cijeli dan i jasno je da bi utakmica to ometala.
Gvardijan ima i posebnu molbu.
– I u Njemačkoj se igra na te dane. Nije to slučaj samo kod nas. A oni što idu… Neka barem ne psuju, ne svađaju se i ne tuku. Neka sve prođe u najboljem redu, u sportskoj atmosferi i nadmetanju. Bolje da ima 10 utakmica na taj dan nego da se jednom opsuje Boga – poručio je Fra Marinko.
IMA LI DILEME?
U kontekstu vjere, sretnije je rješenje da se igra na sam blagdan Uskrsa kada je slavlje nego na Veliki petak kada se spominjemo Isusove muke ili na Veliku subotu kada je dan tišine i bdjenja. No, eto, kažu da je barem ‘ispoštovan‘ Uskrs kad već nisu veliki dani priprave koji mu prethode.
Lani je pred Splićanima bila ‘trilema‘. Mogli su na Poljud, Gripe ili u crkvu. Igrali su tada, podsjetimo, i košarkaši Splita. Igraju i ove godine Žuti kad i Hajduk, ali u gostima kod Mege. Ovaj put, ipak ‘samo‘ dilema: najveći hrvatski derbi na Poljudu ili Velika subota?
