Sociolog Ivan Vukoja član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara pojasnio je u intervju za splitsku Slobodnu Dalmaciju suštinu IDPI-jevog modela izbornog zakonodavstva
Vukoja je kazao kako IDPI-jev model rješava problem izbora izaslanika u klubove Doma naroda (DN) Parlamenta Federacije BiH. Podsjetio je kako taj dom ima četiri kluba: bošnjački, hrvatski, srpski i klub ostalih.
-Daytonski mirovni sporazum (DMS), Ustav BiH i tri odluke Ustavnog suda BiH (Izetbegović iz 2000., Ljubić iz 2016. i Čolak iz 2017.) propisuju i zahtijevaju načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u njima pripadajućim klubovima. To znači da svi hrvatski izaslanici u DN moraju biti izraz hrvatske izborne volje, svi bošnjački izaslanici bošnjačke izborne volje, itd. Iz toga slijedi da Hrvati u entitetu FBiH čine “specifični demos” ili zasebnu izbornu jedinicu za izbor 17 izaslanika u Hrvatski klub DN. Bošnjaci za bošnjački, Srbi za srpski, a pripadnici “ostalih naroda i građana” (nacionalne manjine) za 7 izaslanika u Klub ostalih Doma naroda, istaknuo je Vukoja.
Problem s legitimnim predstavljanjem, po njegovim riječima, ogleda se u činjenici da postojeći, neustavni i antidaytonski Izborni zakon (IZ) omogućava Bošnjacima da izbornim inženjeringom mogu izabrati 10 izaslanika u srpskom, šest u hrvatskom te svih sedam izaslanika u klubu ostalih. U tom slučaju, kaže Vukoja, mogu preuzeti i efektivnu kontrolu u sva četiri kluba DN i potpuno samostalno uspostaviti izvršnu vlast u FBiH.
-Postojeći Izborni zakon omogućava, dakle, da svi članovi Vlade FBiH te predsjednik i dva dopredsjednika budu stopostotni izraz bošnjačke izborne volje, odnosno, da nemaju niti jedan izborni glas Hrvata, Srba i „ostalih“, napominje Vukoja.
IDPI model, kaže, samo djelomično rješava taj problem na način da otklanja mogućnost da Bošnjaci izbornim inženjeringom preuzmu kontrolu nad hrvatskim klubom te smanjuje mogućnost bošnjačke kontrole nad srpskim i klubom „ostalih“, uz uvjet da se u klubove vrati odlučivanje natpolovičnom većinom.
Drugi problem s postojećim Izbornim zakonom, po mišljenju sugovornika Slobodne Dalmacije, je što proizvodi ogromne razlike u „vrijednosti izbornog glasa“.
-Sva tri kluba konstitutivnih naroda imaju po 17 izaslanika. Iz toga slijedi da svaki taj izaslanik nosi 5,88% izborne volje svog „specifičnog demosa“, odnosno konstitutivnog naroda kojeg predstavlja. U Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK), na primjer, popis stanovništva 2013. godine evidentirao je 24 Hrvata, a u Posavskom kantonu (PK) 33.600 Hrvata. Postojeći IZ nalaže da oba kantona daju po jednog izaslanika u Hrvatski klub Doma naroda. To znači da izborni glas Hrvata u BPK vrijedi 1.400 puta više nego izborni glas Hrvata u PK, napominje Vukoja.
Bit IDPI modela je, naglašava, da svaki kanton dobiva koeficijent izbornih bodova (KIB) koji je istovjetan postotku Hrvata/Srba/Bošnjaka/ostalih u tom kantonu u odnosu na njihov ukupan broj na razini FBiH.
-Ukoliko, na primjer, Hrvata u nekom kantonu ima 10% njegov KIB je 10. Prvorangirani izaslanik na listi za Hrvatski klub DN nosi 5,88 osobnih izbornih bodova (OIB), odnosno, 5,88% hrvatske izborne volje te stoga izravno ulazi u Hrvatski klub DN. Drugi na listi ulazi u drugi izborni krug s ostalim izaslanicima koji imaju manje od 5,88 OIB-a i unosi 4,12 OIB-a (10 minus 5,88). U drugom krugu, može vrijediti pravilo da svaki izaslanik pokuša osigurati 5,88 OIB-a, ili da se nedostajući izaslanici u drugom krugu biraju na isti način kako se u kantonalnim skupštinama biraju izaslanici za klubove Doma naroda. Time je osigurano da svaki izborni glas u okviru istog specifičnog demosa jednako vrijedi u svakom kantonu i da svaki narod u svakom kantonu efektivno sudjeluje u izboru izaslanika odgovarajućeg kluba DN, pojasnio je.
U sarajevskim medijima i javnosti IDPI-jev prijedlog odmah je proglašen HDZ-ovim, nečim što “odgovara Čoviću i ekipi”.
