Prošlih godina redovito smo izvještavali s vrgorskog područja o napadima vukova na preostali slabi stočni fond razasut po Zabiokovlju, a posebno na lovačke pse koji su im poslastica. Ti krvavi vučji pirevi uglavnom su se događali u brdsko-planinskim selima, daleko od gradskog središta i očiju javnosti.

No, stanovnike centra Vrgorca sad muče neki drugi problemi pored najezde miševa koji su im izgrizli kabele na semaforu i u pojedinim liječničkim ordinacijama u Domu zdravlja, gradom šeta i jedna – lisica.

– Mislim da nije samo riječ o jednoj, jer je druga viđena kod moje ordinacije u Novom naselju – veli nam na početku razgovora vrgorski veterinar dr. Ivo Ajduković, ponosni Sinjanin koji u Tinovu gradu radi od 1992.godine.

– Po meni glavni problem zbog čega su lisice namnožile i pojavile u samom gradu, leži u tome što već godinama lovačke udruge ne organiziraju hajke na odrstrijel, kao u nekim drugim mjestima. Naravno da će se onda razmnožavati, a okupljaju se oko smeća i strvina, na ilegalnim otpadima, gdje se pored ceste bacaju uginule životinje – objašnjava Ajduković.

Međutim, uskoro bi Vrgorčanima glavobolja mogao zadavati novi predator, koji se nastanio u polju.

– Pojavio se čagalj, koji nije bio toliko rasprostranjen na našem području, viđen je na termovizijskim kamerama MUP-a u Rastoku – otkriva naš sugovornik.

S obzirom da jedna lisica „patrolira“ oko Škulja i prema Ajdanovcu, a ova druga po Parku IV. gardijske brigade, Hercegovačkom ulicom i Ulicom Hrvatskih velikana, prometnicama kojima se brojna djeca kreću do škole, te građani put posla i raznih ustanova. Postoji li možda strah od bjesnoće?

– Ako je lisica zaražena, bjesnoća se isključivo prenosi oralnim putem ili slinom, jer se uzročnik nalazi u slini zaražene životinje. Znači, samo kontaktom ili ugrizom. Međutim, posljednjih godina bjesnoća je dosta smanjena kod ovih životinja, zahvaljujući oralnim vakcinama koje se izbacuju iz zrakoplova s mamcima po cijeloj Hrvatskoj, tako i na ovom našem području – zaključio je Ajduković.