U bh. rukometu ništa novo. Permanentna organizacijska kriza se, može se reći, od osnivanja Rukometnog saveza BiH, nastavlja. To se veoma nepovoljno odražava na klubove i samo natjecanje, tako da je oštrica kritika kako iz klubova tako i od bolje upućenih uperena na organizacijski segment, prije svega krovni Rukometni savez BiH.
Samo snovi…
Kolika se šteta time čini, govori podatak da su prije 20-ak godina Ligu prvaka igrali prvaci BiH – ljubuški Izviđač i sarajevska Bosna. Sada se o nečem sličnom može samo sanjati. Kritičari takva stanja više su puta isticali ideju da se organiziraju sami klubovi i natječu kako im se savez, odnosno tri saveza na nižoj razini, ne bi “petljali u posao”. No, sve je to ostalo na teoriji, a u međuvremenu se došlo dotle da se ne zna kud i kamo. Klubovi treniraju već dva mjeseca, a ne zna se ni kad će početi prvenstvo ni kako će izgledati Premijer liga, i to u sezoni kad, primjerice, muška reprezentacija treba ići na Europsko prvenstvo. U kritikama na račun rukometnih tijela, odnosno ljudi u njima, često se zna reći da je jedan od razloga sustavnoj krizi činjenica da je u njima nedovoljno bivših rukometaša. Mora se priznati, jedan od rijetkih je Dario Pušić, bivši vratar Zrinjskog i Čapljine. Razgovor o temi “ništa se ne zna” počeli smo opaskom da se u javnosti stvorio dojam da je RS Herceg Bosne jedan od krivaca zašto je posljednja sjednica Upravnog odbora završena bez konkretnih odluka, odnosno zašto nisu prihvaćene sugestije Europske rukometne federacije (EHF), čije su prostorije u Beču pohodili predstavnici Upravnog odbora RS BiH.
– Sastanak u sjedištu EHF-a u Beču, gdje su nas primili Michael Wiederer, predsjednik EHF-a, Martin Hausleitner, glavni tajnik EHF-a…, bio je u cilju upoznavanja čelnika EHF-a sa situacijom u Rukometnom savezu BiH. Podsjećam, tom sastanku su, uime RS-a BiH, uz moju malenkost, nazočili Vladimir Branković i Kenan Magoda. Predstavnici EHF-a spominjali su žalbe RK Iskra Bugojno i RS-a Republike Srpske. Bili su jasni – EHF se ne želi upuštati u rješavanje problema unutar pojedinih saveza, pa tako i našeg. Sugerirali su nam da nastojimo izbjeći sudske procese ukazujući da je sve na nama i da će podržati sve što mi, odnosno naš savez, odluči. Dakle, stav EHF-a ni po čemu nije bio obvezujući – ističe Pušić pa, prelazeći na neuspješan posljednji sastanak Upravnog odbora, naglašava:
– Što se tiče blokade, ako se u javnosti stekla takva slika, mogu reći da nje nije bilo. Mi, predstavnici RS-a HB, tražili smo da ostane odluka koju smo, naglašavam, jednoglasno usvojili 3. kolovoza 2022. godine, a to je da iz Premijer lige ispada pet klubova, a ulaze tri. Nismo htjeli mijenjati odluke koje smo jednoglasno usvajali. Budući da u okviru Rukometnog saveza RS-a nije bilo ni jednog zainteresiranog kluba Prve lige da ove sezone igra Premijer ligu, predložili smo kompromisno rješenje da ostane najbolje plasirani klub koji je trebao ispasti iz lige, a to je Hercegovina iz Nevesinja. Za taj su prijedlog glasali predstavnici RS-a HB i RS-a BiH, dok je RS Republike Srpske bio protiv. Zašto, ne znam, to nikome nije jasno – konstatira Pušić.
– Predsjednik RS-a BiH Vladimir Branković Ministarstvu pravosuđa BiH podnio je zahtjev za inspekcijski nadzor kako bi se utvrdilo jesmo li postupili prema zakonu prilikom usvajanja odluke od 3. kolovoza 2022. Inspekcijski nadzor obavljen je 8. rujna i sada očekujemo očitovanje Ministarstva pravosuđa. Ako ono potvrdi da smo postupili sukladno pozitivnim zakonskim propisima, očekujem da predsjednik Branković u najkraćem roku sazove sjednicu Upravnog odbora na kojoj bismo nastavili gdje smo stali 3. kolovoza prošle godine, a to znači usvajanje odluka za nadolazeću sezonu 2023./2024.
Striktno poštivanje odluka
U suprotnom, nema ni prvaka ni natjecanja za 2022./2023. godinu. Budući da se ne bi poštovale usvojene propozicije, ni jedan klub nije ni ispao. Bilo bi kao da se prošla sezona nije ni igrala. Dakle, mi iz RS-a HB inzistiramo na striktnom poštovanju usvojenih odluka – naglasio je Pušić.
Što će dalje biti u bh. rukometu, nikad se ne zna. S obzirom na to da se dugi niz godina radilo, ne treba isključiti ni mogućnost samoukidanja.
