Jedan je mladi život ugašen u prostorijama škole. Mnoga će djeca doživljenu traumu nositi cijeli život.
Jedan je učenik maltretirao svoje razredne kolege u više škola u koje su ga premještali. Stotine djece zbog njega nisu dolazile na nastavu, sustav je bio nemoćan.
Jedan je otac uletio u razred s popisom učenika koji, navodno, maltretiraju njegovo dijete i prijetio.
Razbijena stakla na prozorima škola, razbijena čela, tučnjave, snimanja i objave u virtualnom svijetu u kojem žrtva ponovno postaje “lopta” za napucavanje.
Svi ti nemili događaji u nepunih godinu dana.
– Pitamo se kako smo došli u situaciju da nam nasilje u školi eskalira? – nije mogla ne upitati se pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, koja je s nizom stručnjaka izlagala ovaj tjedan na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport o prevenciji i suzbijanju nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama. Sjednica je protekla pomalo u sjeni aktualnih događaja koji su zasjeli na naslovnice, a koji bi se komotno mogli povezati s ovom temom (na primjer, kada se privodi političar koji je djetetu davao oružje u ruke).
Što se to događa među djecom i mladima da je nasilje toliko eskaliralo, doista je pitanje koje kao da još uvijek paralizira cijeli sustav. Već sama količina podataka, informacija (nekih i prilično šokantnih) te zaključaka koje su stručnjaci, uključujući i dječju pravobraniteljicu, iznijeli o ovoj temi na sjednici saborskog odbora dovoljno je obeshrabrujuća i zabrinjavajuća. A tiče se ne samo odnosa institucija i društva prema djeci, nego i poruka koje šaljemo, načina na koji se s nasiljem nosi čitavo društvo. Svi mi.
Broj pritužbi za vršnjačko nasilje 44 posto veći
Najprije nekoliko podataka: prema izvješću koje za 2024. godinu još uvijek priprema Ured pravobraniteljice za djecu, taj je Ured lani zaprimio 550 prijava nasilnog i zanemarujućeg ponašanja prema djeci, što je 40 posto više nego u 2023. godini. U podacima koje nam je Ured pravobraniteljice naknadno dostavio, objašnjavaju kako se najveći broj tih prijava, ili njih ukupno 289, odnosio na nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama (dječji vrtići, osnovne i srednje škole, centri za odgoj i obrazovanje, učenički domovi), što je gotovo 60 posto više nego što ih je bilo 2023. godine.
– Za nasilje u školi primili smo 265 prijava, što je porast od gotovo 60 posto u odnosu na godinu prije. Od toga se na nasilje u osnovnoj školi odnose 242 prijave, a za ono u srednjoj školi 23 prijave. Na vršnjačko nasilje u školama odnosi se 210 prijava, što je oko 44 posto više nego u prethodnoj godini, a 52 prijave odnose se na nasilje odraslih osoba u školi (učitelja, nastavnika, pomoćnika u nastavi, domara, roditelja, baka i djedova, nepoznatih osoba koje su se zatekle u i oko škole), što je porast od oko 147 posto (!) u odnosu na 2023. godinu. Primili smo i tri prijave za nasilje učenika osnovne škole prema djelatniku škole – neslavne su brojke koje, naglašava dječja pravobraniteljica, ne moraju nužno biti odraz stvarnog stanja, budući da se neke od njih na kraju pokažu neutemeljenima.
– Međutim, zabrinjava porast pritužbi za vršnjačko nasilje – kaže u odgovoru za naše novine dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.
Osam događaja nasilja dnevno
MUP-ovi podaci, pak, pokazuju kako su nasilna kaznena djela maloljetnika u posljednjih godinu dana porasla za 22 posto. Samo od početka ove školske godine MUP je zabilježio više od 750 događaja nasilja među mladima, kao i drugih oblika štetnih i ugrožavajućih ponašanja u zonama odgojno-obrazovnih ustanova.
– U prvom polugodištu ove školske godine imali smo nešto manje od 4,5 takvih događaja dnevno, da bi se u drugom polugodištu taj broj dignuo na osam događaja dnevno – podatak je koji je na saborskom odboru iznijela Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije.
Mnogi su događaji posljednjih godina ostavili traga na djeci, konstantno upozoravaju stručnjaci – počevši od pandemije koronavirusa, zatvaranja škola i online nastave, preko masakra u beogradskoj školi u kojoj je maloljetnik ubio vršnjake do, nažalost, nemilog događaja u OŠ “Prečko” u Zagrebu u kojem je stvarnost na najužasniji način pogodila naš sustav obrazovanja, ali i cijelo društvo.
– Nakon razdoblja korone stručnjaci upozoravaju na neka nova događanja i ponašanja djece i mladih koje prije nismo imali. To se osobito odnosi na tri nova fenomena: jedan od njih je samoozljeđivanje, koje prije pandemije nije bilo toliko izraženo. Potom, seksualizirane poruke i seksualno agresivna ponašanja koja bilježimo čak i među djecom od osam-devet godina. Naposljetku, nakon događaja u Beogradu u porastu su prijetnje s popisima djece i nastavnika koje će taj netko ubiti. To nisu samo verbalizirane ili napisane prijetnje, nego su opisani i načini na koje to namjeravaju učiniti. To je nešto što dosad nismo imali – upozorava doc. dr. sc. Ivana Pavić Šimetin, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te posebna savjetnica ministra obrazovanja.
Rastu agresivnost, impulzivnost, manjak empatije, autoagresija
– Nasilje u školama prisutno je godinama, ali danas, nažalost, svjesni smo da nasilje, nasilničko ponašanje, agresija, na neki način sve više postaju obrazac ponašanja koji mladi smatraju društveno prihvatljivim, poželjnim. Društvo u kojemu živimo postaje sve više apatično, nedovoljno angažirano, ne zna kako reagirati na nasilno ponašanje. Svi statistički pokazatelji jasno ukazuju na to da rastu agresija, impulzivnost, manjak empatije, autoagresija, suicidalno ponašanje i suicid, a mladi postaju značajni počinitelji prekršajnih, ali i kaznenih djela – sumorna je ocjena koju iznosi prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, specijalistica opće psihijatrije i subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije.
Autoagresija kao posljedica vršnjačkog nasilja, nanošenje ozljeda samima sebi jer se ti mladi ne znaju nositi i obraniti od ismijavanja, od uvreda kada vam netko kaže da ste ružni, da nemate dobru odjeću, kada vas izoliraju za rođendane – to je stvarnost čije posljedice prof. prim. dr. Dodig Ćurković svakodnevno gleda u svojoj ambulanti.
– Agresivnost među mladima vrlo je često poželjna osobina, način na koji postižu cilj, ali se i pozicioniraju među vršnjacima. Kada ih pitate što je empatija, nećete vjerovati, ali najveći dio njih ne zna ni definirati taj pojam. Međutim, agresivnost je i način na koji mladi pokušavaju skrenuti pozornost na sebe, svoje probleme i frustracije, kao i nedostatak adekvatnih sadržaja za mlade – objašnjava profesorica Dodig Ćurković. Analiza koju iznosi u vezi sa stanjem u koje smo dospjeli više je nego upozoravajuća.
– Značajno smo narušili sve autoritete. Upropastio nas je permisivni stil odgoja. Pretjerano naglašavanje dječjih prava na potpuno pogrešan način. Zaboravljamo psihologiju djeteta i koji dio poruke dijete čuje i preuzima. Osnažili smo djecu na krivi način, oslabili roditelje, učitelje, profesore – ističe profesorica Dodig Ćurković, koja će u više navrata ponoviti gdje vidi rješenje: prevencija, prevencija, prevencija!
‘Djeci šaljemo zbunjujuće poruke‘
Iako su neki pomaci u sustavu napravljeni, dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević podsjeća kako iz tog Ureda već više od 20 godina kroz izvješća o radu idu preporuke, organizira se niz stručnih skupova, zagovaraju strateška ulaganja u prevenciju nasilja u vrtićima i školama – a porazno je kako su niz godina sve te preporuke identične.
– Zabrinjavajuće je što bitnih pomaka nema, a sustav često reagira tek kada situacija eskalira do kritične točke ili, nažalost, kad je prekasno – upozorava Helenca Pirnat Dragičević.
Zašto? Odgovor možda leži i u tome što, kaže pravobraniteljica, odrasli jednostavno ignoriraju dječji vapaj.
– Fizičko je nasilje vidljivo, ono izaziva nekakav odgovor i reakciju. Međutim, kada je riječ o verbalnom nasilju u stvarnom svijetu, koje se najčešće prijavljuje, odrasli često ignoriraju ili ne tretiraju kao nasilje.
Riječ je o omalovažavanju, vrijeđanju, ponižavanju, neugodnim vulgarnim šalama, prijetnjama, posjedovanju oružja poput noževa i ostalih opasnih predmeta. Djeca ukazuju i na neprimjereno djelovanje škola prema verbalnom vršnjačkom nasilju.
Zbog tolerantnog stava prema toj vrsti nasilja djeci koja trpe govori se da je riječ o šalama, da su preosjetljivi, neotporni, da ne tužakaju, da moraju očvrsnuti, da izdrže jer će uskoro kraj škole – kazala je o ovome pravobraniteljica za djecu.
Odrasli djeci šalju zbunjujuće poruke, ističe ona – s jedne strane da trebaju prijaviti nasilje, a s druge se takve prijave omalovažavaju, govori im se da su takvi doživljaji pretjerani, a djeca često pate u tišini. Porast nasilnih incidenata u obrazovnim ustanovama, među ostalim, ukazuje na neučinkovito djelovanje u prevenciji nasilja, smatra ona.
Stručnjaci upozoravaju i kako roditelji često ne surađuju sa školama ni s ostalim institucijama, a ono što zabrinjava u posljednje vrijeme jest i sve češća pojava odvjetnika u školama – pa se tako zna dogoditi da u nekim situacijama na roditeljskom sastanku sjedi pet odvjetnika!
Upozoravaju i na potkapacitiranost stručnim kadrom u školama, pa čak i kada ministarstvo odobri nova zapošljavanja, stručnog kadra jednostavno nedostaje na tržištu. Općenito, stručnjaci se slažu kako je ključ u borbi s nasiljem prevencija, a ona uključuje i jačanje međuresorske suradnje (između škole, policije, sustava socijalne skrbi i ostalih institucija), jačanje suradnje s roditeljima, ali i osnaživanje stručnih službi škole (pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori itd.), kao i povratak u stručni tim škole socijalnih radnika, što je, primjerice, nedavno učinila Crna Gora.
– Suočavamo se sa složenim problemom. No, ne zaboravimo. Nasilje u vrtićima i školama ne događa se izolirano, već je izravno povezano s tolerancijom nasilja odraslih osoba u društvu te porastom zlostavljanja u obiteljskom okruženju. Djeca su produkt nas odraslih, produkt društva.
Kada govorimo o vršnjačkom nasilju, ne mogu a da se ne osvrnem na nasilje među odraslima koje je itekako sveprisutno, kao i na odgovor društva na nasilje te sankcioniranje, ili bolje rečeno slabo sankcioniranje počinitelja nasilja i zatvaranje očiju pred nasiljem. Reagiranjem i mjerama zaštite djece od nasilja moramo mladima i djeci poslati jasnu i nedvosmislenu poruku: svaki oblik nasilja je neprihvatljiv! – decidiran je apel dječje pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević, kojemu se nema što dodati.
Osim možda ovoga: istraživanja pokazuju kako danas roditelji u Hrvatskoj prosječno dnevno sa svojim djetetom razgovaraju sedam minuta. Sedam minuta. I to uglavnom o – uspjehu u školi.
