Na 14 hektara stjenovitog terena Zadruga Modro Zelena posadila je 3.200 stabala maslina, među kojima su zastupljene 72 autohtone sorte, nudeći model za obnovu napuštenog zemljišta diljem Dalmacije.
Pogled iz zraka na početnu pripremu zemljišta na stjenovitim obroncima blizu Desne, gdje je Zadruga Modro Zelena osnovala svoj maslinik.
Svatko tko je putovao kroz dalmatinsku unutrašnjost vidio je isti krajolik: prostranstva sivog kamena, grmlja i bodljikavog raslinja.
Danas među napuštenim suhozidima koje su izgradile prethodne generacije vlada tišina. Procjenjuje se da oko 100.000 hektara krških polja i padina leži zapušteno diljem Dalmacije, dok u cijeloj Hrvatskoj ima samo između 20.000 i 24.000 hektara pod maslinama.
„Vlada ne može jednostavno predati poljoprivredniku goli kamen i reći: ‘Snađite se sami’“, kazao je agronom Nebojša Jerković.
Brojke ukazuju na golem i uglavnom neiskorišten resurs za poljoprivredu.
Projekt u Desnama, u općini Kula Norinska u južnoj Dalmaciji, pokazuje kako se čak i najzahtjevniji kameniti teren može pretvoriti u produktivno zemljište.
Krajem 2004. godine zadruga Modro Zelena započela je s radom na 14 hektara krša unajmljenih od Hrvatskih šuma na 50 godina.
Pod vodstvom tajnika Nebojše Jerkovića i predsjednika Skupštine Mije Vukušića, zadruga je postala primjer kako kontinuirani rad i kolektivna organizacija mogu pretvoriti marginalno zemljište u gospodarsku priliku.
Osnovana od članova udruge dobrovoljaca i veterana Domovinskog rata, zadruga je okupila bivše vojnike koji su odlučili zamijeniti oružje poljoprivrednim alatima.
Mladi posjetitelji okupljaju se u Desne tijekom jednog od obrazovnih programa zadruge.
Na 14 hektara tvrdog, izloženog krša, koji su isprva čistili ručno, podigli su prepoznatljiv ekološki maslinik.
Nasad danas sadrži 3.200 stabala maslina, među kojima su zastupljene 72 autohtone sorte. Prostire se na nadmorskoj visini od 50 do 420 metara, s nagibima koji na nekim mjestima premašuju 40 posto. Stabla okružuju mirisna polja lavande.
To je postignuće navelo Ministarstvo hrvatskih branitelja da zadruzi dodijeli status referentnog centra za sedam obalnih županija.
Međutim, projekt je više od priče o uspjehu veterana. Pod stručnim vodstvom Jerkovića, agronoma, konzultanta i člana Upravnog odbora Hrvatske mreže za Zajedničku poljoprivrednu politiku, Desne su također postale primjer prilagodbe uzgoja maslina promjenjivoj klimi.
„Naša kolekcija u Desnama nije samo eksperimentalni maslinik; ona je živa banka gena i oblik osiguranja za hrvatsko maslinarstvo“, rekao je Jerković.
Agronom Nebojša Jerković, koji je vodio projekt u Desnima, rekao je da bi on mogao poslužiti kao model za obnovu napuštenih poljoprivrednih zemljišta diljem Dalmacije.
Govoreći na prvom prekograničnom panelu maslinara istočnog Jadrana, održanom tijekom prvog Herz Olive Festa u Mostaru u Bosni i Hercegovini, Jerković je objasnio kako je maslinik u Desnama postao prirodni laboratorij usred sve izraženijih klimatskih promjena.
Uzgoj 72 sorte na istom stjenovitom tlu i pod istim suncem omogućuje uvid u to koja stabla mogu podnijeti klimatske ekstreme, a koja počinju posustajati.
Jerković je rekao da se klimatske promjene ne svode samo na više temperature. One donose i produljene suše, iznenadne vrućine tijekom osjetljivog razdoblja cvatnje, jake vjetrove i stalnu opasnost od šumskih požara.
Rezultati iz maslinika veterana su zapanjujući.
Oblica, tradicionalna sorta toga kraja, potvrdila je svoj ugled kraljice krša, pokazujući znatnu prilagodljivost i otpornost na sušu, hladnoću i buru.
Lastovka i Drobnica podnose mjesece vrućine bez oborina, dok je visoko cijenjena Levantinka među prvima koje pokazuju znakove stresa te ne može ostvariti svoj puni potencijal bez navodnjavanja tijekom kritičnih faza.
Ostale autohtone sorte maslina, uključujući Paštricu i Buharicu, pokazale su iznimno stabilne prinose i otpornost na bolesti.
„Naše autohtone sorte već pružaju biološki odgovor na klimatsku krizu“, rekao je Jerković. „Ove stare sorte stoljećima su se prilagođavale našim mikroklimama.“
„Naš je zadatak znanstveno procijeniti te gene i koristiti ih pri podizanju novih nasada, umjesto da slijepo kopiramo rješenja iz drugih krajeva“, dodao je.
Ako je model iz Desana praktičan i održiv, postavlja se pitanje zašto se slični maslinici ne šire diljem Dalmacije.
Prema Jerkoviću, mladi hrvatski poljoprivrednici suočeni su s trima velikim preprekama: birokracijom, tehnološkim i financijskim rizikom te nepravednim tržištem.
Prva je čitav splet administrativnih prepreka. Neriješena vlasnička pitanja, male i razuđene parcele te kronične razlike između katastarskih evidencija i zemljišnih knjiga mogu pretvoriti pristup državnom zemljištu u višegodišnju muku.
„Često trošimo više vremena i energije na rješavanje papirologije nego na pripremu zemljišta i samo podizanje nasada“, rekao je Jerković.
Drugi je izazov tehnološki i financijski rizik svojstven stjenovitom terenu.
Priprema krša za uzgoj skupa je i više nalikuje rudarskom nego konvencionalnom poljoprivrednom zahvatu. Potrebna je teška mehanizacija za razbijanje stijena, pripremu mjesta za sadnju, zaštitu ograničenog plodnog tla od erozije, izgradnju pristupnih cesta i osiguravanje opskrbe vodom.
Nakon tog početnog troška poljoprivrednici se suočavaju s nekoliko godina održavanja bez prihoda dok čekaju da stabla dosegnu komercijalnu proizvodnju.
Budući da se pomoć iz fondova Europske unije često isplaćuje tek nakon dovršetka ulaganja, mladi poljoprivrednici moraju na početku preuzeti znatan financijski rizik.
Treća i najteža prepreka, rekao je Jerković, jest tržište kojim dominiraju uvozni lobiji i veliki trgovački lanci.
„Domaći proizvođač koji ulaže u krško zemljište, autohtone sorte i ekološku proizvodnju jednostavno se ne može cijenom natjecati s masovno uvoženim uljem“, rekao je. „Trgovački lanci daju prednost najnižoj otkupnoj cijeni, dok su podrijetlo i rad lokalnih poljoprivrednika sporedni kriteriji.“
Kako bi potaknuo Vladu i investicijske fondove da podrže obnovu napuštenog krša, Jerković je predložio akcijski plan u tri koraka, nadahnut uspješnim europskim modelima.
Prvo, Vlada bi trebala stvoriti registar prikladnog krškog zemljišta. Cilj ne bi bio obrađivati svako prirodno područje, već identificirati parcele koje se mogu uključiti u poljoprivrednu proizvodnju bez nanošenja štete okolišu.
Nacionalne i lokalne vlasti potom bi konsolidirale te parcele, riješile njihov pravni status i ponudile ih u dugoročni najam na razdoblje od 30 do 50 godina. Jerković je rekao da nema smisla podizati trajne nasade na zemljištu bez sigurnog dugoročnog prava korištenja.
Drugo, Hrvatskoj je potreban nacionalni program obnove krša kao dio Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike.
Program bi trebao osigurati predujmove i pristupačne dugoročne zajmove za mlade poljoprivrednike. Pomoć bi trebala trajati tijekom ključnih prvih godina podizanja nasada, kada proizvođači imaju troškove, ali još nemaju prihode od berbe.
„Vlada ne može jednostavno predati poljoprivredniku goli kamen i reći: ‘Snađite se sami’“, rekao je Jerković.
Treći i možda najvažniji korak bila bi temeljna promjena načina na koji zadruge posluju, kroz razvoj profesionalno vođenih zadružnih organizacija drugog stupnja.
Jerković je kao primjere naveo velike španjolske zadruge poput Dcoopa i Grupo Jaencoopa, kao i talijansku zadrugu C.A.B. Terra di Brisighella.
„Ovi sustavi okupljaju desetke tisuća poljoprivrednih obitelji“, rekao je. „Mali uzgajivači maslina zadržavaju vlasništvo nad svojim zemljištem i predaju plod lokalnoj uljari.“
„Veća krovna zadruga brine se o skladištenju, brendiranju, kontroli kvalitete i, što je najvažnije, pregovorima s velikim kupcima i izvoznim tržištima“, dodao je Jerković. „To znači da mali proizvođač više nije sam i bespomoćan na tržištu.“
U Hrvatskoj, rekao je, zadruge prečesto postoje prvenstveno kako bi se prijavljivale za financijska sredstva, a ne kako bi djelovale kao komercijalne organizacije s profesionalnim upravljanjem.
Jerković je također imao izravnu poruku za mlade ljude koji razmišljaju o povratku zemlji: svatko tko planira prodavati masline ili maslinovo ulje kao jeftinu, anonimnu robu posrednicima trebao bi još jednom razmisliti.
Ustvrdio je da gospodarstva na kršu mogu opstati samo stvaranjem proizvoda i doživljaja visoke vrijednosti.
S tim ciljem Zadruga Modro Zelena planira izgradnju objekta u Desnama koji će nadilaziti samu poljoprivrednu proizvodnju.
Kompleks će pod jednim krovom objediniti modernu opremu za preradu, vinariju, izložbeni prostor, kušaonicu i luksuzne smještajne jedinice. Električna energija nedavno je dovedena na lokaciju.
„Poljoprivreda stvara autentičan sadržaj, dok nam agroturizam omogućuje da to iskustvo prodajemo izravno, bez posrednika“, rekao je Jerković. „Posjetitelji ne dolaze samo kupiti proizvod. Žele doživjeti krajolik, vidjeti kako se proizvodi vrhunsko maslinovo ulje i čuti priču o ljudima koji su savladali krš.“
Berbe maslina i grožđa, cvjetanje lavande i kulinarske radionice mogle bi produljiti turističku sezonu Dalmacije na gotovo cijelu godinu.
Veterani iz Desana pokazali su da se krš može pretvoriti u produktivno i gospodarski vrijedno zemljište.
Hoće li 100.000 hektara zapuštenog krša u Dalmaciji ostati spomenik depopulaciji i napuštanju ili pomoći u stvaranju temelja sektora vrhunskog hrvatskog maslinovog ulja, uvelike će ovisiti o državnoj politici.
