Prosinac, mjesec kojem se posebno radujemo, a ove godine cijelim srcem priželjkujemo da s ovim prosincom i ovom godinom nestanu sve boljke i nevolje.
Mjesec je darivanja i zahvalnosti. Na mnogočemu možemo i moramo biti zahvalni. Prije svega, zahvalni budimo dragom Bogu i beskrajnom Božanskom milosrđu što nas čuva, štiti i “trpi” kroz sva stoljeća postojanja posrnulog i grešnog čovječanstva koje se i danas klanja zlatnom teletu, baš kao nekad u pustinji.
Zahvalni trebamo biti i ovim požrtvovanim ljudima s fotografije. Što god mi mislili o ovoj novoj bolesti, postojala ona u našim ograničenim umovima ili ne, oni su ti koji stoje na braniku današnje domovine. Premoreni, iscrpljeni, često lišeni vlastite privatnosti i vremena provedenog s vlastitom obitelji, daju sve od sebe da pomognu drugima, i onima koji vjeruju, kao i onima koji ne vjeruju. Ovi ljudi koji s razlogom nose bijele kute jer je bijela kuta simbol pomaganja i požrtvovnosti, obilježili su cijelu godinu pa i njen završetak jer saga se nastavlja i ne nazire se kraj. Zaslužuju li veću plaću? DA!
Zaslužuju li zahvalnost? DA!
Zaslužuju li odgovornost svakoga od nas? DA!
Ovi ljudi su Božji blagoslov u vremenu u kojem živimo.
Hvala dragom Bogu što ih imamo i neizmjerno veliko hvala svima njima što se toliko daju za sve u potrebama. 
