Nakon Slavena Kovačevića, pulena Željka Komšića, i Darjane Filipović, uzdanice HDZ-a i najbliže suradnice Dragana Čovića, kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine objavio je i Zdenko Lučić, kandidat oporbene hrvatske “petorke”, piše Zoran Šagolj za Slobodnu Dalmaciju.
A tko je Zdenko Lučić? Izdanak je poznate hercegovačke obitelji iz Ljubuškog i brat daleko poznatijih Ive i Milana. Prvi je je bivši obavještajac HVO-a, danas povjesničar, a drugi poduzetnik i nekad čest gost tračerskih rubrika, pogotovo nakon što je imao intimnu vezu s pjevačicom Severinom.
Zdenko se za školskih i studentskih dana probijao kroz sport, konkretno kroz karate, gdje ima crni pojas (4. dan) i čitav niz trofeja s natjecanja u bivšoj državi. Pravni fakultet u Mostaru završio je u roku, 1991. godine. Prvi posao bio mu je u odvjetničkom uredu u Ljubuškom koji je vodio Dubravko Grgić, današnji vlasnik poslovnog carstva Agram, čiji je najpoznatiji dio osiguravajuća kuća Euroherc.
Iz odvjetništva u HV
Tu se, međutim, nije zadržao dugo, jer je počinjao rat. Najmlađi Lučić je prvo prošao kampove specijalaca u Ljubuškom i Radmanovim mlinicama kod Omiša, a onda se pridružio Hrvatskoj vojsci, u čijim je postrojbama sudjelovao u oslobađanje vojarni JNA u Splitu, Sinju, Pločama, kao i diverzantskim akcijama na moru i kopnu na Južnom bojištu. Kada je u proljeće 1992. godine počeo rat u BiH, odmah se pridružio HVO-u. Njegova prva bitka bio je Kupres. Nakon toga sudjelovao je u ustrojavanju sigurnosnih službi HVO-a, a 1996. godine odlazi u Zagreb i Sigurnosno informativnu službu (SIS).
Člansku iskaznicu HDZ-a BiH imao je još kao student. U stranačkim strukturama uspinjao se preko mladeži, čiji je predsjednik postao 1997. godine. Godinu poslije sjeda u zastupničke klupe federalnog Parlamenta. Te 1998. godine izbio je i jedan u nizu raskola u najjačoj hrvatskoj stranci u BiH. Na jednoj strani našao se Ante Jelavić, a na drugoj Božo Ljubić. Lučić staje na stranu Ljubića, ali su izišli kao gubitnici. HDZ formalno napušta 2000. godine.
– Jedan od razloga bio je što je na mjesto predsjednika HDZ-a BiH došao Ante Jelavić koji nije imao potporu pokojnog prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Mladež HDZ-a BiH 1998. godine, za vrijeme mog mandata postala je punopravna članica međunarodnih europskih demokršćanskih asocijacija, politika dr. Franje Tuđmana kao predsjednika HDZ-a, do 1998. godine osiguravala je stabilnost, skrb o Hrvatima u BiH u svakom smislu. Dolaskom Jelavića HDZ BiH preuzeo je drugi politički kurs, što za posljedicu ima obespravljivanje Hrvata BiH – objasnio je jednom prilikom.
Prešao Miri Tuđmanu
Nakon HDZ-a pridružio se HIP-u Miroslava Tuđmana. Sin prvog hrvatskog predsjednika i braća Ivo i Zdenko razvili su blizak profesionalni i privatni odnos surađujući u sigurnosnim službama tijekom rata i poslije njega. Zdenko se tako našao i na HIP-ovoj lokalnoj listi za izvanredne izbore 2002. godine, kada je postao gradski vijećnik.
Iz tog razdoblja ima jako malo tragova o njegovom radu, ali je za pretpostaviti da je jedan od razloga za ulazak u lokalnu politiku bio i to što je htio zaštititi razgranati obiteljski biznis u gradu pod Biokovom. Uz trojicu braće, tamo je poslovao i stric Marinko, inače otac tenisačice Mirjane, koja je s majkom, braćom i sestrama pobjegla u SAD. U poslu im, međutim, nije sve išlo baš glatko pa je tako Zdenko, koji se nakon politike okrenuo znanosti, napisao čak i knjigu “Makarska biro-korupcija” iznijevši svoje viđenje afera “Amfora” i “Primorje”.
Druga mu strana nije ostajala dužna pa se morao braniti od optužbi da je radio za UDBA-u, da je lažni general, da je utajio porez…
– Za UDBA-u sam premlad, nisam po godinama mogao raditi za UDBA-u uz napomenu da mi nikada nitko iz obitelji nije bio član komunističke partije, a kamoli UDBA-e. Kao general sam izišao iz rata i to sigurnosno-informativne službe, više puta sam odlikovan od dr. Franje Tuđmana, a što se tiče poreza to sam detaljno objasnio u svojoj knjizi, koju komentator treba pročitati. Na njegovu žalost, i njegovih zaštitnika, optužnica koja mi je bila stavljena na teret glede “Amfore”, začudo, nakon ovoga intervjua na vašem portalu, odbačena je zbog proceduralnih razloga. Dakle pakiranje kriminala njegovih zaštitnika nije prošlo, a za sutkinju bez diplome, koja je bila dugogodišnja predsjednica suda u Makarskoj i uknjižbu državnoga zemljišta na temelju usmenog ugovora, svakako će se jednoga dana pobrinuti DORH, kao i za one koji su to godinama prikrivali – izjavio je Zdenko u jednom intervjuu.
Htio biti ministar
Zovu politike ipak nije mogao odoljeti. Prije 10-ak godina ušao je u HSP BiH i pokazao otvorenu ambiciju da postane federalni ministar pravosuđa, ali HDZ-u to nije odgovaralo. Sada će se naći u političkom ringu s njihovom kandidatkinjom za tročlano državno Predsjedništvo. Mnoge je time iznenadio, ali svoje najbliže zabrinuo, jer su svjesni da se neće birati sredstva u toj bitki. Još dok mu je kandidatura bila u najavi, mediji pod Čovićevom kontrolom naširoko su plasirali to što se Ivo Lučić pozitivno izjasnio o HDZ-ovki Filipović. Osim toga, kuloarski se spominju i neke fotografije na kojima Zdenko pozira s nekim od optuženih bošnjačkih generala.
– Ja sam ušao u kampanju da se suočim sa svima. Što više suočavanja, to će politika biti bistrija. Doći ćemo do određenih rješenja – poručio je ovih dana, uz jednu interesantnu opasku koja otkriva njegovu strategiju za dobivanje glasova:
– Vjerujem u svoje HDZ-ovce, u utemeljitelje HDZ-a i sve one koje pozivam da preuzmu odgovornost i iziđu iz zone komfora. Znam kako je raditi u javnom poduzeću, biti na plaći i na neki način biti rob određene ideologije i određene politike!
Lučić je u zabludi ako računa na veliki broj glasova od Čovićevih pristaša, piše u svojoj raščlambi mostarski Dnevni list
Čelnik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanovć je prije dva dana vrlo lucidno i sabrano javnosti pojasnio ključnu statusnu razliku i kapacitiranost dvoje kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
-Za razliku od Darijane Filipović koja je lutka na koncu i slijepi poslušnik stranačkog vođe Dragana Čovića, kandidat Petorke Zdenko Lučić je potpuno ostvareni poduzetnik, general, branitelj, obrazovani neovisni, nestranački kandidat kojem, ne samo ja, nego nitko u petorci ne može ništa nametnuti niti zapovjediti, parafraziramo Cvitanovićevu raščlambu.
Ne bi bilo ukusno da je Lučić takve silnice sam o sebi govorio, barem ne na početku svog trnovitog izbornog puta, ali je to definitivno tako.
Međutim, nekim svojim dvojbenim, pa i čudnim porukama Zdenko Lučić je kompromitirao svoju ostvarenost i kandidaturu.
Čudne poruke
Naime, on je potvrđeni kandidat hrvatske oporbene petorke s jasnom i neoborivom činjenicom da je time i automatski politički protivnik HDZ-a BiH i kandidatkinji te stranke, Darijani Filipović. Kao što je istodobno i Filipović, pa i HDZ BiH u cjelini ljuti rival i Petorci i Lučiću osobno.
I umjesto da samouvjereno zauzme poziciju s druge strane nišana i da se “smrtno” distancira od “grešne” strane Zdenko Lučić već na početku izborne kampanje neobjašnjivo s primjesom nostalgije priziva HDZ BiH i svoje zasluge za osnivanje te stranke, te čak otkriva da je još uvijek član, dakle u neku ruku i ‘vojnik Dragana Čovića’, sadašnjeg vođe najjače hrvatske stranke.
-Pa nisam ja autsajder, ja sam utemeljitelj HDZ-a. Službeno, formalno i pravno politikom sam se bavio do 2000. godine, kada mi je prestao mandat u Federalnom parlamentu. Tada sam otišao u neke druge vode, u Republiku Hrvatsku, i bavio se biznisom. Ja dolazim iz sistema HDZ-a BiH, rekao je Lučić u svom prvom službenom razgovoru za jedan hercegovački portal.
Na pitanje da li je i danas član HDZ-a BiH odgovorio je: „Nije mi nitko poslao ispisnicu i nigdje ne piše da nisam član HDZ-a BiH.“
Nova hrvatska inicijativa
Zanimljivo je podsjećanje kako je Lučić identično govorio i kada je svojedobno sa skupinom istomišljenicima u kojoj su bili Krešimir Zubak, Božo Ljubić, Bruno Stojić, tadašnji fra Ivan Tolj, pa diskretno i njegov brat Ivo pokrenuli osnivanje Nove hrvatske inicijative s ciljem rušenja “diktatora“ Ante Jelavića i njegove kriminalne klike u HDZ-u BiH.
Što će neupućeni, zakleti Čovićevi protivnici, a i sva svita analitičara i zlobnika onako na prvu skamenjeno ili sarkastično uskliknuti? Da HDZ BiH ima dva kandidata za državno Predsjedništvo?
Nije mali broj onih koji su ustvrdili da ta kandidatura zaudara i ako je vjerodostojna onda je Zdenko Lučić nesmotrenim igrama riječi počinio politički suicid i nanio težak udarac i autoritetu Petorke koja ga je i kandidirala.
-Vjerujem u svoje HDZ-ovce, u utemeljitelje HDZ-a i sve one koje pozivam da preuzmu odgovornost i iziđu iz zone komfora. Znam kako je raditi u javnom poduzeću, biti na plaći i na neki način biti rob određene ideologije i određene politike, prilično je nedokučiva ta mantra, a mnogi kažu zabluda, Zdenka Lučića.
I sama je ceremonija predstavljanja Lučića bila prilično blijeda. Očekivao se veliki broj uglednika iz političkog i poslovnog svijeta. I sam govor Zdenka Lučića je bio neočekivano kratak i rezerviran.
Kakva će biti strategija?
Ipak, treba priznati kako je nekoliko upućenih političkih poruka dalo naslutiti u koje će ranjive točke HDZ-a BiH udarati Lučić. Otvoreno je optužio HDZ BiH zbog Izbornog zakona i nesposobnosti da Hrvatima osigura punu konstitutivnost. Zdenko Lučić je i osobno prozvao glavnog krivca, Dragana Čovića.
Naime, on je kritizirao način donošenja odluka unutar HDZ-a BiH, ocjenjujući kako je “anomalija” da jednom strankom više od 25 godina upravlja jedan čovjek, koji se, kako tvrdi, postavlja kao nezamjenjiv i nameće kadrove bez demokratske procedure. Dodao je kako nije siguran da se o kandidaturi Darijane Filipović uopće raspravljalo na nižim razinama, odnosno u temeljnim ograncima stranke.
-HDZ BiH je trenutno za nas problem. Ne provodi hrvatski nacionalni interes. Nema pravo jedan čovjek 20 godina izgubiti sve izbore i sada ići peti put s nekim kandidatom, kazao je.
S druge strane čini se da je Zdenko Lučić promašio s osporavanjem prava HDZ-u BiH da “opet ide istim putem” i istura kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
-Mlada dama, lijepa, pametna, fina, nije sporna. Ali nemaju pravo na to. Ja sam ušao u kampanju da se suočim sa svima. Što više suočavanja, to će politika biti bistrija. Doći ćemo do određenih rješenja, poručio je kandidat Petorke.
Prvi istupi su dosta konfuzni, do listopadskih izbora ima vremena za stabiliziranje i profiliranje izborne kampanje i taktike. Nepotrebno se vraćati u prošlost i kopati po zaslugama i članstvu čime se samo daje na značaju jednoj izbušenoj, zahrđaloj i, na kraju krajeva, kriminalno kontaminiranoj protivničkoj hobotnici. (L. J. | Dnevni list)
