Dok se Bosna i Hercegovina danima nalazi pod narančastim i crvenim meteoalarmima, brojni radnici i dalje rade punim tempom – na suncu, bez hlada, bez adekvatne zaštite. Temperature na asfaltu i gradilištima nerijetko prelaze 50 stupnjeva, ali posao ne čeka – a radnička prava, čini se, čekaju beskonačno.
Posebno su pogođeni građevinski radnici, komunalci, djelatnici u poljoprivredi, šumarstvu i na održavanju cesta. Mnogi od njih rade u najtoplijem dijelu dana, i to bez osnovnih mjera zaštite. Sindikati apeliraju, ministarstva preporučuju, ali poslodavci – ignoriraju.
Jer preporuke, znamo, ne obavezuju. A kada nešto ne moraš – većina u ovoj zemlji to ni ne napravi. I tako se radnički život ponovno stavlja na klizavi teren između poslodavčeve samovolje i institucionalne nebrige.
Kad preporuke nisu dovoljne
Iako stručnjaci upozoravaju da ekstremne temperature mogu izazvati dehidraciju, toplotni udar, pa čak i smrt, u praksi malo toga se mijenja. Pad koncentracije i umor pod vrelim suncem povećavaju rizik od nesreća, osobito pri radu na visinama i teškim strojevima.
No, sve to često biva gurnuto pod tepih – jer posao „mora ići“, jer „rokovi stišću“, jer je „sezona u jeku“. A čovjek? Njega valjda zamjenjuju čim padne od iscrpljenosti.
Vrijeme za odgovornost
Vrijeme je da se prekine praksa zatvaranja očiju pred stvarnošću. Radnici nisu potrošni materijal. Zdravlje i životi onih koji svojim rukama grade, sade, kopaju i održavaju ovu zemlju – moraju postati prioritet, ne fusnota.
Jer kakvo smo to društvo, ako dopuštamo da ljudi rade na suncu dok se termometar lomi na 50 stupnjeva, bez pauze, hlada, vode ili makar razumijevanja?
Profit ne smije biti iznad čovjeka
Toplotni valovi se neće povući. Prognoze za srpanj i kolovoz nisu ohrabrujuće. Ako već znamo što nas čeka, još je veća sramota ako ništa ne poduzmemo.
Institucije, sindikati, inspekcije i sami poslodavci – svi imaju odgovornost. Vrijeme je da se iz preporuka prijeđe na obveze. Jer tko ne štiti radnika, ne štiti ni društvo u cjelini.
Rad ne smije biti prijetnja životu. A život – uvijek mora biti iznad svega.
