Unatoč proteku 30 godina, još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci žrtava masakra u Grabovici, što predstavlja najveću bol za obitelji stradalih. Institut za nestale osobe BiH je prošle godine, prema nalogu Tužiteljstva, izvršio probno iskopavanje na lokalitetu Drežnice, ali bez rezultata.
Ante je u Grabovici izgubio majku i sestru
“Prošla je 31 godina od gnusnog zločina gdje je ubijena 31 civilna osoba ni kriva ni dužna. U to vrijeme nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti. Armija BiH u Grabovicu je ušla u svibnju 1993. godine, okupirali su selo i doslovno živjeli s mještanima civilima koji su tu ostali, a onda su četiri mjeseca poslije u rujnu iste godine po nečijem nalogu iz Sarajeva napravili to što su napravili”, priča za hercegovina.info Ante Marić koji je u Grabovici u jednom danu izgubio majku, sestru, strica, strinu, njihovu kćerku i zeta koji naglašava da je bol još veća jer su svi uglavnom rodbina, susjedi ili bliski prijatelji.
Tijela nisu nikad pronađena
“Uglavnom se radilo o mučkim i zvjerskim ubojstvima, a mnoga tijela nisu nikada pronađena. Recimo, moja strina je nađena, a stric nije. Nisu nikad pronađeni ni kćerka i zet, ja također nisam pronašao svoju majku i sestru. Od pravde i suđenja na ovom svijetu ne očekujem ništa, svi ste očevici da pravde nema. Tužiteljstvo kaže da nema dokaza – pa to je smiješno. Nekoliko vojnika Armije BiH osuđeno je za ubojstva u dvije obitelji, ali za ostale nemaju dokaza. Zna se tko je bio zapovjednik, zna se koja je postrojba bila u Grabovici, pa među kolegama se u ratu znalo tko koje cigarete puši, a ne tko zapovijeda akcijom ili ubija nedužne civile. Kažem opet, rad tužiteljstva je 0”, ističe Marić koji smatra da do kraja života neće dočekati pravdu, no nada se barem pronalasku tijela.
Zvjerske metode
“Ne mogu stvarno ništa tvrditi kako su civili ubijani jer nisam bio tu, ali prema onome što smo čuli u to vrijeme ili prema razmijenjenim tijelima – metak je mila majka u odnosu na ono što su oni prošli. Mi smo u prvoj isporuci razmjene tijela dobili 11 tijela i nijedno nije bilo čitavo, to je sve bilo u komadima. To je bilo 1994. godine, nije prošlo duže vremensko razdoblje da bi se tijela raspadala. Teško mi je i pomisliti na koje sve načine su mučeni i ubijani”, nastavlja.
Povratak u Grabovicu
“Iz godine u godinu smo tu. Najviše nas zaboli što ne znamo gdje su naši najmiliji, nekad razmišljam hodamo li po njima, ništa ne znamo. Vrijeme liječi neke stvari, ali nama kojima su ubijeni članovi obitelji znamo i osjetimo kako je teško jer je svaka kuća nama spomenik. U svakoj kući je netko ubijen. Nemamo mira do kraja života, tako ćemo i otići s ovog svijeta”, zaključio je Ante Marić za hercegovina.info na kišni dan još jedne tužne obljetnice u mirnom selu koje će, izgleda, još dugo čekati na spokoj.
“Mi smo se nadali da će biti pronađeni barem neki posmrtni ostaci. Ovako nam se samo produbljuje bol, jer nema pomaka svih ovih godina”, kaže razočarani Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica ’93”.
Obitelji su u razmjeni između Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH 1994. godine dobile 11 vreća posmrtnih ostataka, no samo su dva tijela bila kompletna. “Od tada nije pronađena nijedna nova kost”, ističe Drežnjak te dodaje da bi želio s Institutom pojačati pritisak na političare kako bi se napokon otkrila istina.
Grabovica 2024.
Prema podacima Udruge, u noći s 8. na 9. rujna 1993. u Grabovici je ubijeno 33 civila. Haški tribunal je u presudi bivšem načelniku Štaba Vrhovne komande Armije BiH Seferu Haliloviću utvrdio da su pripadnici Armije BiH ubili mještane koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima. Halilović je oslobođen optužbi jer nije imao efektivnu kontrolu nad vojnicima.
Tužiteljstvu BiH dostavljeni su novi materijalni dokazi koji nisu bili dostupni tijekom suđenja Haliloviću, no još nema povratnih informacija. Obitelji žrtava već godinama traže odgovore od institucija, ali dobivaju samo informaciju da je predmet “živ”, iako su dostavili svu potrebnu dokumentaciju.
Zbog zločina protiv civilnog stanovništva u Grabovici, sudovi u BiH su osudili pet pripadnika Armije BiH. Enes Šakrak, bivši pripadnik Devete motorizirane brigade Armije BiH, osuđen je na deset godina zatvora zbog ubojstva Ljubice i Mladenke Zadro, dok je Mustafa Hota osuđen na devet godina zbog ubojstva Pere i Dragice Marić. Obje presude donesene su nakon sporazuma o priznanju krivnje.
Grabovica 2024.
Nihad Vlahovljak, Haris Rajkić i Sead Karagić osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog ubojstva tri člana obitelji Zadro 9. rujna 1993. godine, a Vrhovni sud Federacije BiH je potvrdio ovu presudu.