Memnuna Mahić, umirovljena učiteljica iz Ljubuškog i jedna od prvih bošnjačkih povratnica u grad nakon rata, svojim je životnim putem pokazala kako se upornošću, predanošću i solidarnošću mogu prevladati brojne životne teškoće. Nakon godina provedenih u izbjeglištvu vratila se u rodni grad, obnovila spaljenu obiteljsku kuću, izborila se za povratak na posao i nastavila pomagati drugim povratnicima u ostvarivanju njihovih prava.
Dok se poslijeratna obnova najčešće promatra kroz obnovljene kuće, infrastrukturu i institucije, manje je vidljiv svakodnevni trud ljudi koji su odlučili ponovno izgraditi život u svojim prijeratnim sredinama. Posebno važnu ulogu u tom procesu imale su žene koje su, uz brigu o obitelji, preuzimale odgovornost za obnovu domova, povrat imovine i ponovno uspostavljanje društvenih veza.
Jedna od njih je Memnuna Mahić, čiju je životnu priču objavio portal Naša žena.
Povratak u Ljubuški nakon izbjeglištva u Njemačkoj
Tijekom rata Memnuna Mahić ostala je bez posla te je sa suprugom i četvero djece napustila Ljubuški i otišla u Njemačku.
Kada su njemačke vlasti 1999. godine započele proces povratka izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu, Memnuna je odlučila vratiti se u Ljubuški zajedno s djecom, dok je njezin suprug ostao u Njemačkoj.
Po povratku ju je dočekala spaljena obiteljska kuća, koju je uspjela obnoviti. Istodobno je započela borbu za povratak na radno mjesto učiteljice, što je naposljetku ostvarila nakon sudskog postupka.
Njezin povratak tako nije značio samo povratak u vlastiti dom nego i početak dugotrajnog nastojanja da ponovno ostvari prava koja je imala prije rata.
Pomagala drugim povratnicima u ostvarivanju prava
Memnuna Mahić nije se zaustavila na rješavanju vlastitih problema. Bila je među osnivačicama povratničke udruge Eho, kroz koju je godinama pružala pomoć drugim povratnicima.
Udruga je pomagala građanima u ostvarivanju prava na povrat imovine i zemljišta, ponovno priključenje telefonskih linija, povratak na radna mjesta te ostvarivanje mirovinskih prava.
Svojim djelovanjem Memnuna je postala jedna od žena koje su aktivno sudjelovale u obnovi života i međusobnog povjerenja u poslijeratnom Ljubuškom.
Posebnu pozornost posvećivala je povezivanju žena iz različitih sredina. Surađivala je sa ženama iz Kozarca, Sarajeva, Mostara i drugih gradova, sudjelujući u edukacijama, programima međusobne potpore i razmjeni iskustava.
O položaju žena i obrazovanju u Ljubuškom
U razgovoru za portal Naša žena Memnuna se osvrnula i na položaj žena u Ljubuškom nakon Drugoga svjetskog rata.
Istaknula je kako su mnoge žene tada morale preuzeti poslove kojima su se ranije uglavnom bavili muškarci, osobito zbog ratnih stradanja i odsutnosti muških članova obitelji.
Među takvim poslovima bili su trgovina i prodaja duhana, čime su žene nastojale osigurati sredstva za život svojih obitelji.
Govoreći o obrazovanju, Memnuna je naglasila kako u Ljubuškom, prema njezinu iskustvu, nije postojao izražen otpor školovanju djevojčica.
Naprotiv, iskustva brojnih obitelji čiji su članovi radili u inozemstvu, posebno u Njemačkoj, pridonijela su većoj otvorenosti roditelja prema obrazovanju kćeri.
Dobitnica Plakete za životno djelo
Dugogodišnji rad Memnune Mahić u obrazovanju i njezin doprinos lokalnoj zajednici nisu ostali nezapaženi.
Povodom obilježavanja 70. obljetnice Osnovne škole Marka Marulića u Ljubuškom, uručena joj je Plaketa za životno djelo, kao priznanje za višedesetljetni predani rad u obrazovanju te doprinos razvoju škole i zajednice.
To priznanje predstavlja potvrdu njezina dugogodišnjeg učiteljskog rada, ali i podsjetnik na važnost ljudi koji su svojim znanjem, iskustvom i osobnim angažmanom ostavili trag u životima brojnih generacija.
Životna priča Memnune Mahić svjedočanstvo je o povratku, upornosti i solidarnosti, ali i o važnoj ulozi žena u obnovi poslijeratnih zajednica. Od izbjeglištva i povratka u spaljeni dom do priznanja za životno djelo, njezin životni put ostaje primjer osobne ustrajnosti i predanosti obrazovanju i ljudima.
Izvor: Naša žena, preneseno s Ljubusaci.net.
