Dok su crvene dinje već desetljećima zaštitni znak neretvanske proizvodnje, u posljednje vrijeme na poljima se sve češće mogu pronaći i žute te bezsjemene sorte. Iako ih izvana gotovo ništa ne razlikuje od klasičnih, dovoljno ih je prerezati da otkriju zlatnožuto meso koje privlači pažnju sve većeg broja kupaca.
Žute dinje nisu novost niti je riječ o genetski modificiranom plodu. Radi se o prirodnim sortama kod kojih nije razvijen crveni pigment likopen, zbog čega je unutrašnjost žute boje. Umjesto njega, žutu boju daje beta-karoten, prirodni pigment koji se nalazi i u mrkvi, bundevama te drugom žuto-narančastom voću i povrću.
Po okusu su vrlo slične crvenim dinjama, iako ih mnogi opisuju kao nešto slađe i aromatičnije. Neki u njima prepoznaju note meda, manga ili ananasa, no okus ponajprije ovisi o sorti i stupnju zrelosti.
U dolini Neretve žute dinje još uvijek zauzimaju manji dio proizvodnje, ali interes za njih postupno raste. Proizvođači ih najčešće uzgajaju na manjim površinama, prateći trendove na tržištu i želje kupaca koji sve češće posežu za novim sortama.
Nutritivno su crvene i žute dinje vrlo slične. Obje sadrže više od 90 posto vode, malo kalorija i odličan su izbor za osvježenje tijekom ljetnih vrućina. Glavna je razlika u pigmentima, crvene su bogate likopenom, dok žutu boju kod žutih sorti daje beta-karoten.
Zanimljivo je da se izvana gotovo uopće ne razlikuju od crvenih pa njihova prava boja postaje vidljiva tek kada se prerežu.
Iako su crvene dinje i dalje najzastupljenije, sve veći interes za žute i bezsjemene sorte pokazuje kako se proizvođači postupno prilagođavaju novim trendovima i zahtjevima tržišta, zadržavajući pritom kvalitetu po kojoj je neretvanska proizvodnja godinama prepoznatljiva.
