Marica Medić rođena je 4. prosinca 1922., na Mostarskim Vratima, kao šesto dijete u obitelji Lučić. Njezin se otac zvao Ivan, a majka Anica, rođena Gadže. Svoje djetinjstvo provela je kao pastirica, čuvajući ovce.
Tijekom ratne 1941. godine upoznala je Marijana, sina Joze (Šoljka) i Mande rođene Gavran. Te iste godine u crkvi franjevačkog samostana na Humcu zakleli su se jedno drugome na vječnu ljubav. Zajednički život nastavili su u obiteljskoj kući u Donjim Radišićima. Nedugo nakon sklapanja braka, Marica je zanijela i rodila svoga prvog sina, Mladena. Kako je 1941. godina bila ratna, Marijan odlazi u vojsku. Između 1941. i 1945. godine između Marice i njezina supruga došlo je do nekoliko kratkih susreta. Pretposljednji susret zbio se u hladnim zimskim danima 1945. godine. Tih nekoliko dana koliko su proveli zajedno bilo je dovoljno da Marica ponovo zanese. Spletom okolnosti i činom stegovnika, Marijan odlazi u emigraciju. Nakon toga nastupaju doista teške godine za njezinu obitelj.
Marica nakon svega ostaje živjeti sa svekrom, svekrvom i svojim sinovima. Život je bio težak. Baka Manda bila je poznata krojačica. Uz njezinu nesebičnu pomoć, Marica je svladala krojački zanat. Satima radeći za šivaćom mašinom prehranjivala je svoju obitelj. Boreći se, uspjela je na svijet donijeti Krešimira. Budući da je život doista nepredvidiv, Krešimir svoga oca upoznaje tek s 38 godina.
Kako je vrijeme prolazilo, djeca su odrasla i osnovala svoje obitelji. Marica, 1984. godine, odlazi u Kanadu. Nakon gotovo četrdeset godina ponovo je vidjela Marijana. Kaže da je imala želju još jednom vidjeti Marijana, a potom se vratiti kući, svojoj obitelji.
U braku s Marijanom rodila je dva sina, Mladena i Krešimira. Marica ima dvije nevjeste, Veselku i Anicu, četvero unučadi i devetero praunučadi.
U znak zahvale za sve godine neizmjerne ljubavi, tvoja unučad,
Marijan, Maja, Josip i Mladenka.
