Istinsko osvježenje na našem tržištu knjiga predstavljaju „Basne za najslađe snove“, barem ako je suditi po oduševljenom odzivu najmlađeg čitateljstva diljem Hercegovine. S malim Ljubušacima se prvih jesenskih dana druži autor ove knjige, djelatnik širokobriješke 1.OŠ i izvršni urednik lista „Cvitak“ Miro Naletilić, kojeg vam s veseljem predstavljamo
Tko je, zapravo, Miro Naletilić?
Sebe zamišljam kao sredovječnog, no koliko-toliko zaigranog Malog princa u najboljim godinama koji, unatoč svemu što život nosi, pomalo piskara te promatra svijet oko sebe s puno vedrine i optimizma. Volio bih da me, kao takvoga, prepoznaju i moji bližnji: obitelj, učenici, prijatelji i svi koji sme upoznaju kroz spisateljsko djelovanje. Nikom nije lako posložiti sve svoje obveze, no držim da je u tome uspješan onaj što se često smije, tko zna steći poštovanje inteligentnih ljudi i djece, zaraditi naklonost kritičara i otrpjeti izdaju lažnih prijatelja, tražiti ono najbolje u drugima, učiniti da zbog vas nečiji život bude lakši… Otprilike tako nas uče živjeti dobra, stara zrnca mudrosti, stoga svakog jutra makar pokušam biti boljim nego što sam bio jučer.
Ovih dana malim Ljubušacima predstavljate svoje književno djelovanje?
Moj treći spisateljski uradak nastajao je polagano i s puno gušta, a nosi naslov „Basne za najslađe snove“. Još od Ezopova vremena, basna je književni oblik prijemčiv svim generacijama jer nas navodi na razmišljanje o smislu postojanja, o nužnosti dijaloga i na mudre zaključke. Glavni likovi su iz životinjskoga svijeta, u kojem se mogu iščitati brojne ljudske slabosti, vrline i mane. Nije bez razloga junakinja moje prethodne knjige – francuska filmska ikona Brigitte Bardot mudrovala na zalazu svojeg burnoga života: „Što bolje upoznajem ljude, sve više volim životinje“. U vremenu smo iskrivljenih vrijednosti, u kojem brojni mediji plasiraju materijalizam, promiskuitet i izvanjski sjaj kao ono čemu, tobože, valja težiti. Uinat takvom razmišljanju su svjetlo dana ugledale „Basne za najslađe snove“, koje čitatelje svih dobi podsjećaju na ono neprolazno.
S kime ste surađivali u nastanku Vaših basni?
Stručna suradnica bila mi je Miljenka Koštro, ugledna spisateljica i draga osoba kojoj sam zahvalan na savjetima i pohvalnoj recenziji mojeg novog djela. Grafički urednik Cvitka Miroslav Šego u svojem dobro znanom stilu ju je majstorski zašarenio i razveselio, učinivši ju malim vizualnim remek-djelom. U prilog tome idu i razdragane reakcije mojih novih prijatelja – najmlađih basnoljubaca, koji se iskreno vesele našem druženju. U današnje vrijeme knjigu nije nimalo lako objaviti, no ničeg ne bi bilo da je izostala podrška obitelji te malih-velikih, anonimnih ljudi iz naše sredine. Lijepo je znati da ste okruženi uspješnim, pametnim i, unatoč svemu, jednostavnim ljudima koji cijene iskren doprinos kulturnoj sceni.
Tko je imao najviše utjecaja na Vaš spisateljski rad?
Pisanjem sam se započeo ozbiljnije baviti na nagovor dragog prijatelja i vrsnog pjesnika, pokojnoga Krešimira Šege. Čovjek, koji je pokrenuo rado čitane tiskovine Glasnik mira, Cvitak i Školarac, prelistao je školski godišnjak Gradina, čiji sam bio pokretač i glavni urednik, i istoga trena mi ponudio suradnju, ostavivši mi punu slobodu u odabiru tema koje bi mogle zanimati mlađi uzrast. Najdugovječniju rubriku na stranicama Cvitka – Junaci moga djetinjstva – pisao sam cijelo desetljeće, a onda me profesorica Blanka Kraljević posavjetovala da ju pokušam ukoričiti i – nije pogriješila! Uslijedio je leksikon sedme umjetnosti „101 filmska ikona“, kojim sam zaokružio sve ono što bi valjalo znati o ozvučenim slikama u pokretu, a nismo imali koga upitati. Tako sam upoznao na stotine mladih čitatelja i prijatelja koji uživaju u društvenim mrežama, ali i dalje s knjigom u ruci znaju otputovati u nostalgičan svijet druženja i mašte, čemu se nikad nije kasno prepustiti.
U svojem spisateljskom djelovanju rado surađujete s mladim, zanimljivim ilustratorima.
U najezdi novih medija, od knjige se očekuje i vizualna privlačnost pa sam za svoj filmski leksikon angažirao nadarene mlade likovnjake iz širokobriješke Gimnazije fra Dominika Mandića. Međutim, najvjerniju ilustratoricu stekao sam pod vlastitim krovom, a riječ je o mojoj kćeri Ivi Naletilić koja je, ne tako davno, preradila sadržaj klasičnih bajki Oscara Wildea i Ive Andrića te postala najmlađom autoricom slikovnica na ovim prostorima. Beskrajno sam ponosan i što je sva prava na svoju treću slikovnicu, jednostavno nazvanu „Moje slikopriče“, darovala štićenicima Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać, tražeći svoj put za iskazivanje mladalačke kreativnosti, ali i plemenitih nakana na pragu odrastanja.
U svojoj 1.OŠ Široki Brijeg utemeljili ste učenički Čitateljski klub?
Posljednjih godina izgubili su se kriteriji u mnogočemu pa dugo stjecani autoritet prosvjetnog djelatnika nije lako očuvati. Ništa se ne može mjeriti s učiteljevom živom riječju i interakcijom koja se uspostavlja s učenicima, što potkrjepljujem djelovanjem svojeg Čitateljskog kluba. Kažu da je školska knjižnica srce svake škole i mjesto na kojem svaka učenička kreativnost pada na plodno tlo, a plodove njihova rada pratimo na stranicama dječjeg tiska, književnim natjecanjima i učeničkim kvizovima… Ponosni smo i na našu slikovnicu „Mala Iva u carstvu štiva“, istinitu priču o učenici koja voli čitanje, knjigu i svijet koji ju okružuje, no otežana pokretljivost ju priječi da u svemu tome uživa punim plućima. Aktualnim školskim projektom „Želimo knjižnicu za 5!“ ćemo, uz Božju pomoć, ispraviti i tu nepravdu.
Što biste preporučili svojim mladim čitateljima na pragu života?
Izobilje u kojem uživamo nikad ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, stoga se iskreno nadam da će vrijeme koje je pred nama pokazati da je duhovna baština naše najveće dobro. Nakon bajki i poučnih Ezopovih basni, sretan sam što su mladi (i svi koji se takvima osjećaju) zdušno prihvatili „Basne za najslađe snove“, uz koje je najbolje uživati negdje u prirodi, daleko od moderne tehnologije jer dobra knjiga i to dopušta. U procesu njezina nastanka, po tko zna koji put, izvukao sam vrijednu poantu, koju preporučam svima sada i zauvijek – duhovni život i obiteljske vrijednosti jedina su čvrsta stijena na koju se, u ovim burnim vremenima, možemo osloniti.
