Reakcije dijela medijske i političke scene na žurni helikopterski prijevoz Milijana Brkića iz Mostara u Zagreb otvorile su puno šire pitanje od samog transporta jednog pacijenta: gdje prestaje legitimna politička kritika, a počinje lešinarenje nad teškim ljudskim sudbinama? Dok se bivši zapovjednik Alfi na Rebru bori za život, dežurni ideološki dušobrižnici pokušavaju rutinsku primjenu medicinskih protokola i međudržavnih sporazuma prikazati kao povlašteni tretman “političke elite”. Time se po tko zna koji put u javni prostor gura narativ u kojem su pravila i zakoni sporedni, a ideološka pripadnost pacijenta jedino mjerilo vrijednosti njegova života.
Upravo u tom procjepu između političkog lešinarenja i zakonskih činjenica nastaje komentar dr. sc. Ivice Granića. Autor ne ulazi u defenzivu niti se opravdava, nego preciznom dekonstrukcijom sustava hitne medicinske skrbi (HHMS, HZZO, ugovori s MUP-om i MORH-om) protivnicima oduzima jedini adut – privid privilegije. Granićev tekst tako postaje primjer kako se činjenicama, pravnim regulativama i oštrim autorskim stavom odgovara na političke spinove, podsjećajući javnost na osnovne standarde ljudskosti koji bi trebali vrijediti bez obzira na stranačke dresove.
Ivica Granić: I bolesni Milijan Brkić opasan za leftarde
Ovih dana malo tko je na udaru raznoraznih ljevičarskih zgubidana kao Milijan Brkić, čovjek koji se na Rebru upravo bori za vlasti život. Nekada su ga, kao pripadnika specijalnih Alfi, napadali četnici ili raznorazni srpski specijalci, danas to čine ljevičari i takozvane Antife, obučeni u dresove raznih udruga ili inicijativa. Što ne iznenađuje, između jednih i drugih politička razlika je često praktički zanemariva.
Radi se o tome da je Milijan Brkić, zbog ozbiljnosti situacije, helikopterskom službom iz Mostara žurno prebačen na Rebro. Ovaj put antifa baljezganje ide u smjeru kako je medicinski helikopter nekakav poseban ekskluzivitet, rezerviran samo za odabrane.
Inače, standardna helikopterska hitna medicinska služba pokriva cijeli teritorij Republike Hrvatske, uključujući otoke i udaljena ili ruralna područja, kao i susjedne države, i to kao redovitu uslugu. Namijenjena je životno ugroženim pacijentima, građanima, posjetiteljima ili turistima na području RH, primarne intervencije, sekundarne i međubolnički prijevoz prema definiranim protokolima.
Naravno da usluga nije automatski dostupna kao dio HHMS-a, s obzirom na to kako je riječ o susjednim državama. U inozemstvu vrijede lokalni sustavi hitne pomoći, a za hrvatske osiguranike (HZZO) postoje pravila o hitnoj skrbi prema međunarodnim ugovorima (npr. s BiH, Srbijom, Crnom Gorom itd.) ili EHIC-u unutar EU/EEA.
U takvim slučajevima Ministarstvo zdravstva ili HZHM organizira žurni medicinski prijevoz hrvatskog državljanina iz inozemstva npr. iz bolnice u Mostaru u Zagreb, Ljubljane ili sl. angažirajući helikopter MUP-a, MORH-a ili druga sredstva, ovisno o medicinskoj indikaciji, operativnim mogućnostima i sporazumima.
I to bi bilo to, za normalnog čovjeka nema tu nikakvih dvojbi niti problema. Kao da je nešto sporno u činjenici da hrvatskog državljanima, kada je situacija žurna kao u ovom slučaju, treba prebaciti iz Bosne i Hercegovine, ili Mađarske, Slovenije, Italije od bilo kuda, i bez obzira o kome se radilo. Ali očigledno je Milijan Brkić i dalje crvena krpa za raznorazne ljevičare, antife ili slične društvene skupine, koje još uvijek egzistiraju na ovim prostorima. U cijeloj priči najžalosnije da i bolesnog čovjeka, koji se doslovno bori za vlastiti život, koriste u svojim odvrarnim političkim igricama, bez imalo srama.
