Mrzle noći, dani hladni, Božić nije bio bijel, a ni prvi dan nove godine, no što sam stariji sve manje zazivam snijeg. Led mi se odavno zamjerio – otkad sam propao kroz led na maksimirskom jezeru negdje Hitrecpočetkom pedesetih prošloga stoljeća, Bože moj pa koliko ja to imam godina? Od tada sam često propadao, ali uvijek sam nekako isplivao. I plivao dalje. Samo sreća, ništa drugo.
Sve ima svoj početak i svršetak, osim Boga koji je vječan, bez početka i svršetka, bez prošlosti i budućnosti. On je vječno sada. Naš je život pun početaka, pa tako i svršetaka. I sve ono što ima svoj početak i kraj, podložno je vječnomu Bogu koji sve stvara, svime upravlja i sve uzdržava u svojoj beskrajnoj i milosrdnoj ljubavi.
Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja.
Liturgija 3. nedjelje Adventa odzvanja tradicionalnom oznakom ove nedjelje: radošću. Liturgija gleda Kristov dolazak kao radosni blagdan cijeloga svijeta. Razlozi su toga obilježja: otkupljenje, pobjeda nad grijehom, ponovno otvaranje raja, vječni život.
Iz nedjelje u nedjelju slušamo riječ Božju. Riječ Božja je poruka i pouka! Ovo što slušamo svake nedjelje dužni smo posadašnjiti.
Evo nas opet na početku još jedne nove crkvene godine, na početku došašća, na početku neposredne priprave za Božić. Naš život se sastoji od mnogo početaka.
Mladi pisac Josip Jelinić iz Ljubuškog za sebe kaže da voli proslavljati Boga darovanim talentima. Jedan od njegovih talenata je svakako taj što je dobro primijetio i jednostavno prenio srž problema oko postavljanja prioriteta u djetetovom životu. Na svom Facebook profilu objavio je status kojim je pokupio 'brdo lajkova' i pozitivnih komentara.
Posljednje nedjelje u liturgijskoj godini slavimo svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja. Krist je centralna osoba ljudske povijesti u kojoj je sažeto sve najbolje i najljepše, najuzvišenije i najplemenitije u cijeloj povijesti. U Isusu je cilj i svrha svega našega života.
I ova crkvena liturgijska godina bliži se kraju. Sa slijedećom nedjeljom, svetkovinom Krista Kralja završava crkvena godina. To je dostojna kruna svih godišnjih proslava i blagdana.
Nelegitimni i protuustavni izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine stavio je prilike u toj zemlji ponovno u žarište zanimanja hrvatske javnosti, pa u tome kontekstu nije naodmet podsjetiti na neke povijesne činjenice koje mogu osvijetliti i aktualna zbivanja.
Evanđelist Marko donosi nam u današnjem evanđelju potresni i dirvljivi Isusov susret sa slijepcem Bartimejem na svom putu iz Jerihona u Jeruzalem. Slijepac je sjedio pokraj puta, jer je morao prositi.
Pregledajmo svoj način življenja, živim li sebe ili nam se život određuje izvana, pogledajmo svoje odnose tj. imam li odvažnosti provesti u djelo svoju namjeru ili „zbog mira“ pristajem na loše kompromise, pregledajmo svoje emocije tj. dozvoljavam li sebi ispoljavanje ljutnje ili sve izglađujem u sebi, pregledajmo svoju živahnost
Današnje nam evanđelje opisuje izričito ljudsku težnju protivnu kršćanskom načinu shvaćanja. Dva Zebedejeva sina Jakov i Ivan žele biti ispred drugih; žele se uspeti visoko, ali bez zasluge. Ipak, ovdje nas umiruje njihova iskrenost, otvorenost i vjera. Oni ništa ne taje, otvoreno govore o svojim namjerama.
Izrazito je osjetljiv odabir puta kojim bi Hrvati iz BiH trebali krenuti nakon što su im na ovim izborima Bošnjaci ponovno izabrali člana državnog Predsjedništva. Ogorčen ovakvim ishodom, dio hrvatske javnosti potiče svoje političke predstavnike na izlazak iz vlasti, građanski neposluh, pa čak i na izazivanje nereda.
Današnje sv. Evanđelje donosi nam najprije zgodu s jednim bogatim mladićem koji je u sebi osjećao čežnju za istinskijim, punijim, sretnijim životom. Želio je nešto Krista pitati. On je prišao Isusu s velikim poštovanjem, pao je pred njim na koljena i oslovio ga "Učitelju dobri!" Što je on pitao Krista? Evo ovo: "Učitelju dobri, što moram činiti da baštinim život vječni? "