Nakon što je u Cernu kod Ljubuškog ovih dana uhićen poljski državljanin osumnjičen za oskvrnuće Gospina kipa i oltara u Međugorju, pozornost javnosti ponovno se usmjerila na ovo hercegovačko selo. Malo je, međutim, poznato da je upravo Cerno upisano u povijest međugorskih ukazanja kao mjesto gdje se Gospa prvi put ukazala vidiocima izvan Međugorja, sedmoga dana ukazanja, 30. lipnja 1981. godine.
O toj epizodi detaljno piše novinar Darko Pavičić u knjizi Međugorje – prvih sedam dana, kroz svjedočanstva vidjelice Mirjane Dragičević i fra Joze Zovka.
Na prevaru odvedeni iz Međugorja
Sedmoga dana ukazanja dvije socijalne radnice, Mica i Ljubica, došle su po djecu tvrdeći kako postoji opasnost da će ih privesti tadašnja tajna milicija. Predložile su im da nakratko napuste Međugorje i odu na izlet u Čapljinu i Počitelj.
Djeca nisu znala da je pravi cilj bio udaljiti ih iz Međugorja kako se toga dana ne bi našla na Podbrdu u vrijeme redovitog ukazanja.
Na putu su obišli Počitelj, zatim Čapljinu, gdje su prvi put osjetili koliko je vijest o međugorskim ukazanjima već odjeknula. Ljudi su ih prepoznavali, prilazili im i ispitivali ih o Gospi.
Posjet Kravici i utrka s vremenom
Nakon Čapljine odvezli su se do vodopada Kravica, gdje su djeca bila oduševljena prirodom i slapovima Trebižata. Tek predvečer shvatili su da se približava vrijeme ukazanja i počeli moliti da ih vrate u Međugorje.
Na povratku su iz automobila ugledali Podbrdo prepuno hodočasnika, ali bilo je jasno da neće stići na vrijeme.
U tom trenutku Mirjana Dragičević osjetila je isti unutarnji poticaj koji je prethodio svakom ukazanju.
– Stani! – rekla je vozačici.
Automobil se zaustavio uz cestu u Cernu.
Gospa dolazi u Cerno
Djeca su kleknula na kamenjar uz cestu i počela moliti.
Prema njihovim svjedočanstvima, u tom trenutku iznad Podbrda pojavila se svjetlost koja se počela približavati upravo mjestu gdje su se nalazili.
Vidjelica Ivanka tada je uzviknula:
– Evo je!
Prema svjedočanstvu Mirjane Dragičević, Gospa ih je pozdravila riječima:
„Hvaljen Isus.“
Mirjana ju je potom upitala:
– Jesi li ljuta što nismo bili na brdu?
Gospa je odgovorila:
„To nije bitno.“
Na pitanje bi li se ukazala i na nekom drugom mjestu, odgovorila je:
„Uvijek u isto vrijeme.“
Time je, prema svjedočanstvu vidioca, potvrđeno da mjesto nije presudno, nego vrijeme ukazanja.
Fra Jozo Zovko: “Htio sam odmah razgovarati s njima”
Po povratku u Međugorje djeca su zajedno s dvjema socijalnim radnicama otišla ravno u župni ured, gdje ih je primio tadašnji župnik fra Jozo Zovko.
On se kasnije prisjećao kako u početku nije znao što se toga dana dogodilo.
Posebno ga je iznenadila reakcija socijalnih radnica.
Prema njegovu svjedočanstvu, jedna od njih nakon događaja u Cernu više nije mogla ni zapaliti cigaretu koju je izvadila iz kutije, a obje su bile duboko potresene onim što su doživjele.
Fra Jozo navodi da mu je jedna rekla:
“Ne bih se više bavila ovim poslom. Nema tih para.”
Dok je druga izjavila:
“Odlučila sam, bježim u Švicarsku.”
Fra Jozo je odmah razgovarao s djecom kako bi njihova svjedočanstva ostala što vjernije zabilježena.
Cerno ostalo dio povijesti Međugorja
Premda se većina hodočasnika danas Međugorje povezuje isključivo s Podbrdom i Križevcem, upravo je Cerno ostalo zapisano kao mjesto prvog Gospina ukazanja izvan Međugorja, tijekom sedmoga dana događaja koje proučava i priznaje vatikanska komisija.
Zanimljivo je da se upravo ovo selo ponovno našlo u središtu pozornosti nakon nedavnog uhićenja poljskog državljanina osumnjičenog za vandalizam u Međugorju, podsjećajući kako Cerno, osim svoje svakodnevice, čuva i jedno od najzanimljivijih poglavlja povijesti međugorskih ukazanja.
