JU „Kulturno-športski centar“ Ljubuški, odjel Knjižnica Ljubuški, povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, organizirala je tradicionalnu manifestaciju „Pričaj mi priču“ za učenike osnovnih škola s područja općine Ljubuški.
Ista je upriličena u ponedjeljak 23. travnja 2018. godine, s početkom u 19.30 sati, u Gradskoj vijećnici Ljubuški.
Na manifestaciji svoje kratke priče interpretirali su učenice: Antonela Dominika Škrobo, Helena Skoko, Lorena Ivanković, Gabrijela Kežić, Paula Bunoza, Ana Grizelj, Iva Ivanković i Iva Dragićević.
Tročlano stručno povjerenstvo, u sastavu prof. Iva Bilić, prof. Željko Prskalo i prof. Mirko Tomić, poslušavši sve interpretacije, najboljom kratkom pričom proglasili su priču naslovljenu „Proljeće – simbol probuđenog života, autorice Ane Grizelj, učenice 9. a razreda OŠ Marka Marulića Ljubuški, dok je pak drugoplasirana priča „Profesor“, autorice Lorene Ivanković, učenice 6. c razreda OŠ Ivane Brlić Mažuranić i trećeplasirana priča „Sestra je poklon srcu, prijatelj duši i zlatna nit u značenju života“, autorice Gabrijele Kežić, učenice 8. a OŠ Ivane Brlić Mažuranić.
Autorica najbolje kratke priče dobila je vrijednu nagradu – tablet, knjigu i besplatnu člansku iskaznicu, a istu je uručila Olga Čuljak, najčitateljica 2017. godine Knjižnice Ljubuški. Ujedno, autorice drugoplasirane i trećeplasirane priče su nagrađene prigodnim nagradama, a iste je uručila Viktorija Kolak, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te voditeljica Čitateljskog kluba osnovnoškolaca Knjižnice Ljubuški „Od korica do korica“.
Moderatorica manifestacije bila je Klaudija Gadže, učenica 8. razreda OŠ Ivane Brlić Mažuranić, a istu su glazbenim točkama obogatili učenici Osnovne glazbene škole Ljubuški.
U prilogu pročitajte pobjedničku priču:
„Proljeće – simbol probuđenog života“
Proljeće, dolazi polako, poslije hladne i tmurne zime. Vraćaju se ptice s juga, koje su pobjegle prije hladnoće. Vraćaju se s pjesmom i radosnim cvrkutanjem, donoseći sreću i veselje. Kako one dolaze i drveće se oblači u snježnobijele, roze i zlatne haljine satkane od cvijeća.
Trava se ponovno zeleni uzdignute glave gledajući prema čistom, plavom nebu. Sjajno sunce presijava se na žuborećem potočiću koji lagano prolazi kroz selo.
Djeca skaču oko njega i igraju se kamenčićima bacajući ih u bistru vodu. Krški kamen grije se na sunčevim zrakama, a na njemu se izležava i sunča jedna stara gušterica. Zelene je boje, crnih pjega, ispružena i sklopljenih očiju.
Malo dalje, šarena dolina puna cvijeća što je kiti. Zelena, crvena, ljubičasta, žuta, zelena, modra, kao da se prosula duga po polju.
Podne je. Oglašava se veliko zvono na crkvi. Ljudi u polju sjedaju i vade iz torbe kruh, slaninu i vodu. Objeduju i razgovaraju, pa se opet vraćaju svom poslu. U blizini njih pasu krave. Uskoro dolazi večer i svi se vraćaju kućama.
Večera, pa onda počinak. Nakon počinka opet buđenje, novo jutro, novi dan i opet sve ispočetka.
Baš kao proljeće, simbol buđenja i novog života.
Ana Grizelj, učenica 9. a, OŠ M. Marulića Ljubuški
