U nedjelju 19.srpnja u svetištu Srca Isusova u Studencima Zlatnu misu proslavio je don Branko Šimović, svećenik iz župe Studenci koji je dugo godina pastoralno djelovao u Njemačkoj. Misno slavlje započeo je i propovijedao mons. Tomo Vukšić, nadbiskup Vrhbosanski – koadjutor, a koncelebriralo je više svećenika.
Nadbiskup Vukšić, također svećenik iz studenačke župe, u propovijedi je govorio o trnovitom putu don Branka Šimovića, njegovoj velikoj pomoći hrvatskim studentima i katoličkom puku u Njemačkoj, a sve to povezujući s porukama misnih čitanja toga dana.
Navest ćemo samo nekoliko rečenica iz životopisa zlatomisnika koji je objavljen u župnom listu od 19.srpnja, a više o tome moći ćete poslušati iz propovijedi nadbiskupa Tome i župnika don Ivana Štironje.
“Don Branko je rođen u Zvirovićima 1940. godine kao četvrto od petero djece u obitelji Ilije i Cvite Šimović, rođene Matić. Tek je s osam i pol godina, zbog posljedica rata, pošao u školu. Išao je najprije jednu godinu u Studence (na «ćupriju»), a ostala tri razreda završio je u Zvirovićima, u školi koja je tada bila napravljena. Otac mu je u vrijeme rata bio u domobranima. Bio zatvaran i tjeran na prisilne radove, tako da je od posljedica toga umro sa 40 godina u Mostaru, ostavivši iza sebe ženu i petero siročadi. Nakon završene pučke škole, don Branko je pohađao četiri godine niže gimnazije u Čapljini koju je vrlo uspješno završio. Išao je svaki dan pješice 8 km tamo i 8 km nazad jer nije bilo nikakvih drugih prijevoznih sredstava. U nižoj gimnaziji primio je sakrament krizme.
Gimnaziju je završio u Dubrovniku. Pred samu maturu, ispit zrelosti, morao je na odsluženje vojnog roka pune dvije godine. Po povratku iz vojske 1963.godine maturirao je u Dubrovniku i upisao se na bogosloviju u Splitu. Zbog prijetnji iz Vojnog odsjeka za koje je potajno saznao odlučio se za bijeg preko granice.Dospio je u izbjeglički logor San Saba kod Trsta gdje je dobio politički azil od UN-a. Potom je smješten u logor Capua, blizu Napulja. Nakon toga kraće vrijeme boravi u Grorraferrati kod Rima, te potom odlazi na studij teologije u njemački grad Essen.
Don Branko je zaređen za svećenika u Duisburgu – Njemačka, 10.srpnja 1970.godine, a mladomisničko slavlje proslavio je u Essenu 12.srpnja iste godine Imenovan je kapelanom u njemačkoj župi Lidenscheidu gdje ubrzo osnovao Hrvatsku katoličku misiju HKM). Potom je imenovan kapelanom na njemačkoj župi u Bochumu gdje je osnovao još jednu HKM-u, te nakon toga i druge HKM-e u Gelsenkicgenu, Milheim-Oberhausenu, Duisburgu i Essen Centru. U zasluženu mirovinu otišao je 2015.godine otkako je u rodnoj župi i na raspolaganju mjesnom župniku.”
Na kraju svete Mise prigodno su se obratili župnik don Ivan i slavljenik don Branko. Lijepim liturgijskim pjevanjem slavlje je uveličao župni zbor Vrelo života.
Nakon svete Mise u Pastoralnom centru priređen je objed i osvježenje za rodbinu i goste koji su došli s raznih strana svijeta, od Njemačke, Zagreba, Lekenika… Kako je to i praksa za stolom su don Branku čestitali mnogi, od bratića iz Hrvatske, kolege svećenika (don Marko Kutleša) do generalnog vikara don Željka Majića u ime biskupa Ratka koji je bio na drugoj zlatnoj misi.
