Predivna fotografija neba snimljena jučer u poslijepodnevnim satima u Gornjim Radišićima kod Ljubuškog dirnula je jednu obitelj, ali i sve one koji u svakodnevnim trenucima prepoznaju Božju blizinu.
Fotografiju je snimila djevojčica Mia Hrstić, koja se nedavno vratila iz Švedske u Hercegovinu. Njezina obitelj dugo živi u Švedskoj, no Mia je, kako svjedoče roditelji, u posljednje vrijeme sve snažnije izražavala želju da se vrati kući, u domovinu.
Sada je u Hercegovini, kod bake, a roditeljima gotovo svaku večer šalje fotografije neba.
“Svaku večer slika nebo i šalje nam. Govori nam: tata i mama, ovdje je predivno, tako se dobro osjećam kod kuće u Hercegovini”, ispričali su roditelji.
No fotografija koju im je poslala sinoć posebno ih je dotaknula. U igri oblaka i sunčeve svjetlosti, kako sami kažu, prepoznali su lik Isusa Krista na nebu, raširenih ruku.
“Je li to igra oblaka i sunca, ne znamo, ali jedno je sigurno — mi smo u tome prepoznali Isusov lik na nebu. Montaža nije”, poručila je obitelj.
Za roditelje, koji još uvijek važu konačni povratak iz Švedske u domovinu, ova fotografija dobila je posebno značenje. Kažu kako su već dugo u Švedskoj i kako su razmišljali o povratku, ali ih je ovaj trenutak dodatno ohrabrio.
“Kao roditelji još vagamo povratak. Već smo dugo u Švedskoj, ali sada nema sumnje, jer nas Isus čeka raširenih ruku s puno Božjeg blagoslova”, posvjedočili su.
Za njih ova fotografija nije samo prizor neba, nego znak utjehe, mira i potvrde da je domovina mjesto gdje njihovo srce ponovno pronalazi mir. Mia, koja se vratila u Hercegovinu i svakodnevno roditeljima šalje slike neba, na poseban je način postala glas srca koje čezne za domom.
Mnogi će možda reći da je riječ o igri oblaka i svjetlosti. Drugi će u tome vidjeti lijepu slučajnost. No za ovu obitelj fotografija nosi dublju poruku: da Bog ponekad progovori upravo kroz ono najjednostavnije — kroz nebo, svjetlost, dijete i čežnju za domom.
U vremenu kada mnoge obitelji žive daleko od rodnog kraja, razapete između tuđine i domovine, ovakva svjedočanstva posebno diraju srce. Jer povratak kući nije uvijek samo zemljopisni povratak. Ponekad je to povratak miru, korijenima, vjeri i onome osjećaju da čovjek ponovno pripada.
Obitelj zahvaljuje Isusu za ovaj trenutak i blagoslov koji su prepoznali u nebu iznad Hercegovine.
“Hvala Isuse na svemu. Amen. Aleluja”, poručili su.
