U Zagreb je iz Hercegovine stigao odmah nakon osmog razreda osnovne škole. Danas, više od četrdeset godina kasnije, Mladen se s osmijehom prisjeća svog prvog susreta s tradicionalnim jelom koje je tada doživio kao „kaznu“, a danas bez njega ne može zamisliti tjedan.
– Stariji brat poveo je mene i prijatelje na utakmicu Dinama na Maksimiru, a nakon utakmice nam je rekao da ćemo ići nešto jesti. Maštao sam o ćevapima ili pizzi, a na meniju je bila raštika – gotovo sam se rasplakao. Mislio sam u sebi, zašto ovo jedem, pa od toga sam pobjegao iz Hercegovine. A danas, kad god je pojedem, osjećam se bolje i zdravije. Na meniju mi je barem jednom tjedno – priča Mladen.
Slično govori i Pero, koji se u Zagreb doselio 2008. godine. Danas u svom vrtu u Svetoj Klari uzgaja upravo – raštiku.
– Ma raštiku baci na Misec, ona će niknit. A ništa ti zdravije od nje nema – kaže kroz smijeh.
Zelena kraljica Hercegovine
Raštika, dvogodišnja zeljasta biljka iz skupine Brassica oleracea acephala, odavno je prešla put od jela siromašnih do statusa superhrane. Bogata je dijetalnim vlaknima, vitaminima B skupine, vitaminom C, folnom kiselinom i kalcijem, a sadrži i željezo, cink i magnezij.
Zbog svog nutritivnog sastava, često se preporučuje u prehrani trudnica i osoba oslabljenog imuniteta.
Prema riječima gastroenterologa prof. dr. Vojislava Previšića, pravilno pripremljena raštika prava je „bomba zdravlja“:
– Treba se jesti tri puta tjedno, ali važno je da se bijeli dio, odnosno stabiljka, isječe prije nego što se list stavi na paru. U raštiki ima više folata, vitamina C, A i E nego u kupusu. Dvije tvari iz ove biljke čak poboljšavaju vid – ističe dr. Previšić.
Dodaje kako raštika povoljno djeluje na probavu i jača imunitet:
– Onaj tko je jede dva do tri puta tjedno, nema učestale zatvore. Bolja je čak i od koprive, to je čudo Božje – zaključuje liječnik.
Povratak korijenima
Nekada simbol siromaštva i skromnosti, raštika se vratila na stolove – i to ne samo u Hercegovini, nego diljem Hrvatske.
Sve više mladih povratnika, ali i stanovnika gradova, sadi je u svojim vrtovima, dok restorani u dalmatinskom i zagrebačkom kraju ponovno uvrštavaju raštiku u svoje tradicijske jelovnike.
Na tanjuru, kao i u sjećanjima, raštika spaja generacije – od baka koje su je kuhale uz suho meso, do unuka koji je danas nazivaju najzdravijom biljkom Mediterana.
Jednostavna, hranjiva i autentična – raštika ponovno dokazuje da se najveće bogatstvo često krije upravo u onome što su naši stari najbolje znali – u jednostavnosti života i okusu domaće zemlje.
