Brat Antuna Branka i Stanislava Šimića bio je utemeljitelj Hrvatskog nogometnog saveza, tajnik Građanskog, izbornik reprezentacije Banovine Hrvatske, osnivač Dinama
Kad je riječ o povijesti hrvatskog nogometa, posebno mjesto pripada Jerku Šimiću, bratu poznatih hrvatskih književnika Antuna Branka i Stanislava Šimića. U rujnu ove godine bit će 120. obljetnica rođenja trećeg majstora pera ove drinovačke obitelji. Rođeni Drinovčanin bio je vrsni sportski novinar, urednik i publicist. No krasilo ga je više talenata, pa je bio i uspješan operetni pjevač. Školovao se u rodnim Drinovcima, Širokom Brijegu, Sarajevu i Zagrebu, gdje je doktorirao pravo i bio uspješan odvjetnik. Bio je tajnik i dopredsjednik zagrebačkog nogometnog kluba Građanski, jedan od utemeljitelja Hrvatskog nogometnog saveza 1939. godine, izbornik nogometne reprezentacije Banovine Hrvatske u dvjema utakmicama 1940. godine (protiv Švicarske u Bernu i Mađarske u Budimpešti) te jedan od utemeljitelja zagrebačkog Dinama.
Ovaj Hercegovac raskošnih talenata rođen je 22. rujna 1906. godine u Drinovcima, kotar Ljubuški, kao treći sin u obitelji Martina i Vide Šimić (rođene Tomas), a umro je 27. lipnja 1992. u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju do posmrtnih ostataka braće književnika Antuna Branka i Stanislava Šimića. Prema više izvora, Jerko Šimić bio je prvi operetni pjevač u Sarajevu. Imao je samostalne turneje po više europskih država, a nastupao je i u zagrebačkom HNK-u. Bio je svestrani sportaš, a kao sportski novinar surađivao je u tadašnjim medijima na čak pet jezika! Mladog doktora prava potpuno zaokuplja nogomet. Bio je i suradnik te komentator u zagrebačkim Ilustrovanim sportskim novostima. No novinar i književnik Mladen Vuković, govoreći u povodu 25. godišnjice smrti Jerka Šimića na Šimićevim susretima 2017. godine, istaknuo je to kako je treći brat braće Šimić (četvrti je bio Maksimilijan, drinovački trgovac) od 1945. do 1948. bio urednik sporta u zagrebačkom Vjesniku. Bio je najuren iz Vjesnika kao “državni neprijatelj”.
Vuković naglašava to da je Jerko Šimić bio vrlo aktivan i u Hrvatskoj seljačkoj stranci. U vri
Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog nogometnog saveza 1939. i njegov službeni glasnogovornik, a 1940. godine bio je izbornik reprezentacije Banovine Hrvatske u dvjema utakmicama – protiv Švicarske u Bernu i Mađarske u Budimpešti
jeme Drugog svjetskog rata kao domobran bio je prevoditelj, zbog čega je 1945. godine imao problema s komunističkim vlastima. No spasili su ga neki partizani koji su bili vatreni navijači Građanskog. I ne samo to, Jerkovi spasioci odveli su ga na utemeljenje NK Dinamo. Jedno vrijeme mu je bilo zabranjeno objavljivati, postaje odvjetnik, ali ipak nastavlja pisati o nogometu. Bio je i suradnik beogradskog Našeg sporta te stalni dopisnik lista Fudbal od 1951. do 1969. Nije mogao naći državnog nakladnika, pa je tri svoje knjige objavio u vlastitoj nakladi.
Tekst obraćanja Mladena Vukovića na Šimićevim susretima 2017. objavljen je u 11. broju časopisa Susreti Ogranka Matice hrvatske Grude. U tekstu stoji: “Bio je prvi urednik Biltena NK Dinamo (1950. – 1953.). Kada je Dinamo 1954. godine osvojio drugi naslov državnog prvaka Jugoslavije, tiskana je knjiga ‘NK Dinamo 2 x prvak’, koju je objavio klub, a s Antom Lukšićem uredio ju je Jerko Šimić, koji je napisao i uvodni tekst te bio tehnički urednik te knjižice s tekstovima više autora. Osamdeseta obljetnica prve Bučarove lopte potaknula je Jerka da objavi novu knjigu o hrvatskom i jugoslavenskom nogometu – ‘Velemajstori našega nogometa’ (Zagreb, 1973.). Na 316 stranica zanimljivim i vrckavim stilom ispisao je niz malo poznatih nogometnih činjenica iz državnih prvenstava Jugoslavije, koja su u Kraljevini počela 1923. i u kojima su važnu ulogu igrali hrvatski klubovi Građanski i Hajduk. U predgovoru autor otkriva da je tijekom tih pola stoljeća gledao više od 4000 nogometnih utakmica te je kao vrstan nogometni znalac čitatelju otkrio niz nogometnih rekorda i zanimljivosti.” Vuković dodaje da je u izdanju
Godine 1986. u vlastitoj nakladi objavio je knjigu “Pisma Tina Ujevića Stanislavu Šimiću”
“Sveto ime Dinamo” autora Fredija Kramera (Zagreb, 2006.) Jerko uvršten među klupske velikane. Valja istaknuti da je Jerko Šimić volio i poštivao splitski nogometni klub Hajduk, osobito prijateljevao s braćom Poduje, te je priredio bezbroj svečanih večera hajdukovaca i dinamovaca nakon odigranih derbija i u Zagrebu i u Splitu. Poticao je druženje splitskih i zagrebačkih navijača kao navijača dvaju bratskih hrvatskih klubova. Vuković citira dr. Vladu Pandžića, nećaka braće Šimić: “Dok nas danas gleda s neba, mislim da je neizmjerno tužan gledajući današnje sukobe između tih dviju skupina!”
Jerko Šimić zadužio je i hrvatsku književnost. Godine 1986. u vlastitoj nakladi objavio je knjigu “Pisma Tina Ujevića Stanislavu Šimiću”. Iskazao se i kao vrstan odvjetnik. Godine 1970. bio je branitelj prof. Ivana Alilovića na poznatom suđenju u Mostaru 1970. Bio je aktivan sudionik hrvatskog proljeća, besplatno je na sudovima branio hrvatske maspokovce. U vrijeme hrvatskog proljeća govorio je na skupovima hrvatskih proljećara. Besplatno je branio tadašnje maspokovce, a sam je bio optuženik zbog svoga govora u Subotici 1970. godine. U monografiji “Drinovci na dlanu ruke Njegove” ističe se to da se kao uspješan odvjetnik sudski izborio za književnu ostavštinu svog brata Antuna Branka. U monografiji se dodaje to kako je uvijek bio nesebična potpora i pripomoć, i svojoj rodbini i drugim Hercegovcima koji su stizali u Zagreb. Mladen Vuković predložio je da se u Drinovcima postavi poprsje Jerku Šimiću. Smatramo da je Jerko zaslužio to da se neki klub ili sportska institucija nazove njegovim imenom. Da što više izađe iz sjene dvojice slavne braće književnika. Jer ni Jerko nije išao malen ispod zvijezda. Dao je velik doprinos tome da su njegovi rodni Drinovci pravo – čuđenje u svijetu! Kako bi rekao njegov brat Antun Branko.
