Objava jednog Hercegovca koji već nekoliko godina živi i radi u Njemačkoj izazvala je veliku raspravu na društvenim mrežama. Muškarac podrijetlom iz Gruda požalio se kako roditeljima svakog mjeseca šalje 200 eura pomoći, no nedavno je doznao da su obiteljsku kuću i zemlju prepisali njegovu mlađem bratu. Njegovo pitanje – treba li nastaviti pomagati roditeljima koji su svu imovinu ostavili drugom sinu – izazvalo je brojne, potpuno oprečne reakcije.
Priča je objavljena na Facebook stranici „Njemačka Bez Stresa“, gdje je muškarac opisao obiteljsku situaciju koja ga je, kako navodi, duboko pogodila.
„Ja sam se snašao u Njemačkoj, a bratu su ostavili sve“
Prema njegovim riječima, roditelji su ostali živjeti u Grudama, dok se on prije nekoliko godina preselio u njemački Rosenheim.
Budući da roditelji imaju male mirovine, redovito im šalje financijsku pomoć.
„Mater i ćaća su mi ostali u Grudama. Ja par godina živim u Rosenheimu. Svaki mjesec im šaljem 200 € jer imaju male mirovine. Nikad mi to nije bilo teško“, započeo je svoju objavu.
Međutim, nedavno je doznao da su roditelji kuću i njivu prepisali mlađem bratu koji živi s njima.
„Kažu da je to pošteno jer se on brine o njima, a ja sam se ‘snašao u Njemačkoj’“, napisao je.
Posebno ga je pogodilo što se, prema njegovu mišljenju, podrazumijeva da mu je život u Njemačkoj financijski lagodan.
Objašnjava kako i sam ima velike životne troškove, kredit i troje djece koje treba uzdržavati.
„Brat ima svoju plaću, a ja ovdje plaćam najam 1.600 €, kredit i uzdržavam troje djece. Rekao sam im da više ne mogu slati, pa su svi digli na mene nos i proglasili me škrtim“, požalio se.
Na kraju je postavio pitanje koje je pokrenulo žustru raspravu:
„Jesam li stvarno loš sin ako prestanem financijski pomagati roditeljima koji su sve ostavili bratu?“
Jedni ga podržavaju: „I ti imaš svoju obitelj i troje djece“
U komentarima su se ubrzo pojavila brojna mišljenja, a mnogi su stali na stranu Hercegovca koji smatra da prema njemu nije postupano pravedno.
„Kakvi su to roditelji da sve daju jednom sinu?“, zapitala se jedna komentatorica.
Drugi su istaknuli kako život u Njemačkoj ne znači automatski i financijsko blagostanje, osobito kada osoba mora plaćati visoku stanarinu i uzdržavati obitelj.
„Gledaj sebe i svoju djecu“, jedan je od kratkih savjeta koji se više puta ponavljao.
Pojedini komentatori smatraju da bi roditelji trebali ravnopravno postupati prema svojoj djeci, bez obzira na to gdje žive i koliko zarađuju.
Bilo je i onih koji su predložili da roditeljima nastavi pomagati povremeno, kupnjom namirnica, lijekova ili plaćanjem računa kada dođe u Hercegovinu.
Drugi poručuju: „Brat je uz njih svaki dan, to se ne može platiti“
S druge strane, brojni su komentatori upozorili na činjenicu da mlađi brat živi s roditeljima i svakodnevno se brine o njima.
Prema njihovu mišljenju, takva briga često zahtijeva mnogo više vremena, truda i odricanja nego što se može izraziti novcem.
„Zamislite da to nije vaš brat, nego neka druga osoba koja se brine o vašim roditeljima. Tu je kad su bolesni, vodi ih doktoru, obavlja kupovinu, radi oko kuće i pomaže im u svemu što treba. Koliko biste takvoj osobi plaćali za sve to?“, napisala je jedna komentatorica.
Drugi su istaknuli kako 200 eura mjesečno može biti značajna pomoć roditeljima s malim mirovinama, ali da se svakodnevna prisutnost i briga ne mogu nadomjestiti novcem.
„Lakše je poslati 200 eura nego svaki dan biti uz roditelje“, poručuju neki.
Bilo je i komentara koji podsjećaju da roditelji nisu vječni te savjetuju muškarcu da ne dopusti da imovinski odnosi naruše obiteljske veze.
„Najbolje je sjesti za stol i razgovarati“
Među brojnim reakcijama našli su se i pomirljiviji savjeti.
Dio komentatora smatra da je najveći problem u nedostatku razgovora između roditelja i dvojice braće.
Predlažu da svi zajedno otvoreno razgovaraju o imovini, financijskoj pomoći i svakodnevnoj skrbi za roditelje, kako bi se izbjegle dugotrajne obiteljske svađe.
Neki su podijelili i vlastita iskustva, navodeći kako su se i sami našli u sličnim situacijama nakon odlaska u inozemstvo.
Je li život u Njemačkoj doista lakši?
Ova rasprava otvorila je i pitanje koje je dobro poznato mnogim hercegovačkim obiteljima.
Dok jedni ostaju u rodnom kraju i preuzimaju svakodnevnu brigu o roditeljima, drugi odlaze u inozemstvo, gdje rade, podižu djecu i često financijski pomažu obitelji koja je ostala kod kuće.
Pritom se nerijetko podrazumijeva da onaj tko radi u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj ima dovoljno novca za sve, iako su troškovi stanovanja i života u tim zemljama visoki.
S druge strane, članovi obitelji koji ostaju uz starije roditelje često preuzimaju obveze koje nisu vidljive onima koji žive stotinama kilometara daleko.
Upravo zbog toga ova je objava izazvala toliko različitih reakcija.
Valja napomenuti da je riječ o osobnoj ispovijesti objavljenoj na društvenoj mreži, čije okolnosti nisu neovisno potvrđene. Dio komentatora doveo je u pitanje i autentičnost same priče.
Ipak, tema je potaknula široku raspravu o odnosima između roditelja i djece, nasljedstvu, odlasku u inozemstvo i odgovornosti prema obitelji.
A što vi mislite? Jesu li roditelji pravedno postupili kada su svu imovinu prepisali sinu koji živi s njima ili su trebali voditi računa i o sinu koji im godinama šalje novac iz Njemačke? Treba li on nastaviti pomagati roditeljima bez obzira na njihovu odluku?
Izvor: Facebook stranica „Njemačka Bez Stresa“

















