LJ::portal

  • Home
  • Društvo
  • Šport
  • Obavijesti
  • Crna kronika
  • Kultura
  • Pogled u prošlost
  • Arhiva
    • 1.2. 2009 – 21.2. 2014
    • 21.2. 2014 – 1.2. 2017
  • Osmrtnice
  • Info

Vremeplov: Slučaj Ukrajinke Olene Popik koji je 2004. potresao Hercegovinu – strah od AIDS-a, prostitucija i policijska istraga

popikova
15.11.2026 Naslovnica
Dodaj LJ::portal među omiljene izvore na GoogleuPročitaj više na Ljportal.com

Prije 22 godine Hercegovinu je potresla priča o mladoj Ukrajinki Oleni Popik, koja je nakon višegodišnjeg boravka u Bosni i Hercegovini preminula u mostarskoj bolnici. Njezina smrt, povezana s teškim zdravstvenim stanjem i HIV infekcijom, pokrenula je policijsku istragu, izazvala velik interes javnosti i otvorila pitanja prostitucije, trgovine ljudima i odgovornosti institucija. U tadašnjim medijima spominjali su se i Ljubuški te drugi hercegovački gradovi, a javno se postavljalo pitanje gdje je sve Olena boravila.

U arhivi Slobodne Dalmacije sačuvano je nekoliko tekstova iz studenoga 2004. godine koji svjedoče o atmosferi straha, uznemirenosti i brojnih nagađanja što su tih dana zahvatili Hercegovinu.

Naslovi poput „Seks turizam u Hercegovini“, „U Tuzli 20 bordela, a Posušje na zlu glasu“, „Više ih izašlo na testiranje nego na izbore“ i „Policija ne štiti svodnike!“ pokazivali su koliko je slučaj Olene Popik zaokupljao javnost.

Tko je bila Olena Popik?

Olena Popik bila je mlada državljanka Ukrajine koja je, prema tadašnjim novinskim izvješćima, u Bosnu i Hercegovinu dospjela kao žrtva seksualnog iskorištavanja.

Preminula je 3. studenoga 2004. godine u Mostaru, u 21. godini života.

Mediji su izvještavali da je bolovala od AIDS-a, sifilisa, hepatitisa C i tuberkuloze te da je u bolnicu primljena u iznimno teškom zdravstvenom stanju.

Nakon njezine smrti počela su se postavljati pitanja o tome kako je tako mlada djevojka završila u prostituciji, tko je organizirao njezin boravak i iskorištavanje te jesu li nadležne institucije mogle ranije reagirati.

Prema tadašnjim novinskim napisima, Olena je tijekom boravka u BiH mijenjala mjesta u kojima je bila seksualno iskorištavana.

Spominjali su se Tuzla, Zenica, Sarajevo, Mostar i Posušje, ali i naselje Tekija u Mostaru.

„Seks turizam u Hercegovini“

U jednom od tekstova novinar Antonio Karamatić opisivao je kako se prostitucija tijekom prethodnih godina širila pojedinim dijelovima Hercegovine.

Može biti slika sljedećeg: tekst

Prema njegovim navodima, dio klijenata iz Hercegovine odlazio je u Bugojno, Livno, Kiseljak, Vitez i Mostar, gdje su djelovali noćni klubovi povezivani s prostitucijom.

Istodobno se tvrdilo da su u pojedine hercegovačke gradove dolazili i klijenti iz susjedne Hrvatske.

Posebno se spominjalo Posušje, gdje je, prema novinskim navodima, Olena boravila u jednom noćnom klubu.

U tekstu je opisano i kako su se oblici prostitucije mijenjali. Osim noćnih klubova, spominjali su se iznajmljeni stanovi u kojima su žene bile izložene iskorištavanju.

Novinar je upozoravao da se iza prividno uobičajenih noćnih izlazaka skrivao problem trgovine ljudima, prisile i iskorištavanja žena iz istočne Europe.

Posušje se našlo u središtu medijske pozornosti

Slučaj Olene Popik posebno je pogodio Posušje.

U tekstu pod naslovom „U Tuzli 20 bordela, a Posušje na zlu glasu“ Slobodna Dalmacija opisivala je ogorčenje stanovnika toga grada zbog načina na koji je Posušje prikazivano u medijima.

Mještani su upozoravali da je Olena, prema tada dostupnim informacijama, u Posušju boravila relativno kratko, dok je znatno dulje vrijeme provela u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Prema novinskom izvješću, u Posušju je boravila oko tjedan dana.

Stanovnike je posebno pogađalo što se njihov grad u javnosti počeo poistovjećivati s prostitucijom i širenjem zaraznih bolesti.

U tekstu se navodilo da su se u medijima pojavljivale tvrdnje o stotinama mogućih kontakata i zaraženih osoba, premda za takve brojke nije bilo pouzdanih službenih potvrda.

Je li Olena Popik boravila i u Ljubuškom?

Slučaj je izazvao pozornost i u Ljubuškom, a pitanje mogućeg Olenina boravka na području tadašnje općine Ljubuški postavljeno je i tijekom razgovora s glasnogovornikom MUP-a Zapadnohercegovačke županije Damirom Čuturom.

Može biti slika sljedećeg: tekst

U intervjuu koji je Slobodna Dalmacija objavila 17. studenoga 2004. godine novinar Drago Vukojević izravno ga je upitao:

„Po Ljubuškom se pričalo da je Olena određeno vrijeme boravila i na prostoru te općine. Je li ona boravila samo u Posušju ili možda i u nekim drugim općinama ŽZH?“

Čutura je odgovorio kako policija nema saznanja da je Olena Popik boravila u drugim mjestima Zapadnohercegovačke županije.

Prema tadašnjim službenim informacijama, njezin boravak na području županije bio je povezan s Posušjem.

Dakle, iako se 2004. godine o mogućem Oleninu boravku govorilo i u Ljubuškom, policija takve informacije nije potvrdila.

Policija: „Nismo imali nikoga ni što štititi“

O cijelom slučaju za Slobodnu Dalmaciju govorio je tadašnji glasnogovornik MUP-a Zapadnohercegovačke županije Damir Čutura.

U razgovoru koji je 17. studenoga 2004. objavio novinar Drago Vukojević, Čutura je odbacio tvrdnje da policija prikriva informacije ili štiti osobe povezane s prostitucijom.

„Mi ne prikrivamo probleme, spremni smo otvoreno govoriti i o problematici prostitucije i o svim drugim temama. Problem prostitucije ne podcjenjujemo, ali ga i ne preuveličavamo. Znači, nismo imali nikoga ni što štititi“, poručio je tada Čutura.

Objasnio je da je kriminalističku obradu u slučaju Olene Popik vodio MUP Hercegovačko-neretvanske županije, jer je djevojka preminula u Mostaru.

Policija Zapadnohercegovačke županije, prema njegovim riječima, uključila se nakon što je dobila informacije da je Olena kraće vrijeme boravila na njezinu području.

Istražitelji su tada utvrdili identitet 33-godišnjeg muškarca iz Posušja, vlasnika noćnog kluba u mjestu Osoje, kod kojega je Olena, prema policijskim informacijama, boravila.

Muškarac je priveden na kriminalističku obradu, a 6. studenoga 2004. predan je Tužiteljstvu BiH zbog postojanja osnova sumnje na kazneno djelo trgovine ljudima.

Koliko je ljudi doista bilo zaraženo?

Jedno od najosjetljivijih pitanja bilo je širenje HIV-a.

U tadašnjim medijima pojavile su se različite tvrdnje o broju muškaraca s kojima je Olena bila u kontaktu, kao i o mogućem broju zaraženih osoba.

Neki su mediji spominjali čak 360 zaraženih, dok su se u kasnijim prepričavanjima slučaja pojavljivale i brojke od nekoliko tisuća ljudi.

Međutim, policija je takve tvrdnje odbacivala kao nepotvrđene.

„Tim podatcima ne raspolaže ni MUP ni bilo koja druga institucija“, rekao je Čutura odgovarajući na pitanje o navodnih 360 zaraženih osoba.

Pojasnio je da su pojedini mediji broj muškaraca koji su navodno bili u kontaktu s Olenom pogrešno prikazivali kao broj potvrđenih slučajeva zaraze.

Takav zaključak nije imao medicinsko ni službeno uporište.

Broj mogućih seksualnih kontakata ne može se izjednačiti s brojem osoba zaraženih HIV-om.

U priloženim novinskim tekstovima nema potvrde da je Olena Popik zarazila 360, 5.000 ili bilo koji drugi konkretan broj ljudi.

Strah od zaraze: Laboratoriji puni građana

Panika koja je uslijedila nakon medijskih napisa bila je velika.

O tome svjedoči i tekst novinara Danijela Ivankovića pod naslovom „Više ih izašlo na testiranje nego na izbore“.

Može biti slika sljedećeg: tekst

Novinar je opisivao kako su se u Mostaru i drugim hercegovačkim mjestima brojni građani odlučivali na testiranja zbog straha od HIV-a i drugih spolno prenosivih infekcija.

U članku se spominjalo da je velik broj ljudi odlazio u laboratorije te da je zabrinutost zahvatila i osobe koje nisu imale nikakvu potvrđenu povezanost s Olenom.

Autor je istodobno upozoravao na šutnju, licemjerje i dvostruke moralne kriterije u društvu.

Pisao je o prostituciji kao javnoj tajni, problemu o kojem se dugo nije otvoreno govorilo, premda je bio prisutan u pojedinim sredinama.

„Svi su sveci osim žrtve“

Posebno oštar bio je komentar novinara Emila Karamatića pod naslovom „Svi su sveci osim – žrtve“.

Autor je upozorio na društvenu pojavu u kojoj se odgovornost prebacuje na seksualno iskorištavanu ženu, dok se zanemaruje uloga onih koji su je iskorištavali, organizirali prostituciju ili koristili njezine usluge.

Karamatić je kritizirao licemjerje sredine u kojoj se javno osuđuje prostitucija, dok se istodobno prešućuje odgovornost njezinih organizatora i klijenata.

Slučaj Olene Popik, prema takvom viđenju, nije bio samo zdravstvena ili kriminalistička tema nego i ozbiljno moralno pitanje.

Može biti slika sljedećeg: tekst

„Olena napokon u raju“

Među objavljenim tekstovima našao se i komentar Dragana Marijanovića pod naslovom „Olena napokon u raju“.

Autor je na potresan, mjestimice ironičan način opisivao život mlade Ukrajinke koja je umrla daleko od svoje domovine.

U središtu njegova teksta nije bila senzacija o mogućim zarazama, nego sudbina djevojke koja je tijekom života prošla kroz teško iskorištavanje.

Komentar je bio svojevrsna kritika društva koje se za njezinu sudbinu počelo zanimati tek nakon smrti, kada je strah od bolesti postao važniji od pitanja njezine patnje.

Priča koja je razotkrila mnogo veći problem

Slučaj Olene Popik 2004. godine otvorio je brojna pitanja koja su nadilazila pojedinačni događaj.

U prvi plan došli su trgovina ljudima, seksualno iskorištavanje žena iz istočne Europe, djelovanje noćnih klubova, odgovornost policije i pravosuđa, ali i način na koji mediji izvještavaju o žrtvama.

Novinski tekstovi iz toga vremena svjedoče o velikom strahu javnosti, ali i o tome koliko su se lako neprovjerene informacije pretvarale u senzacionalističke naslove.

Posebno je važno naglasiti da su tadašnje tvrdnje o masovnom širenju HIV-a ostale nepotvrđene u dostupnim novinskim izrescima.

Danas, više od dva desetljeća poslije, priča o Oleni Popik može se promatrati i kao upozorenje na opasnosti trgovine ljudima te na posljedice stigmatizacije žrtava.

Iza naslova koji su 2004. godine punili novinske stranice nalazila se sudbina 21-godišnje djevojke koja je umrla daleko od svoje domovine. Njezina priča zaslužuje ostati zapamćena prije svega kao priča o ljudskoj tragediji, a ne kao neprovjerena statistika o tisućama zaraženih.

Izvor: Arhiva Slobodne Dalmacije, studeni 2004. godine. Novinski tekstovi Drage Vukojevića, Antonija Karamatića, Danijela Ivankovića, Dragana Marijanovića i Emila Karamatić

Može biti slika sljedećeg: tekst

 

Može biti slika sljedećeg: tekst

stu 15, 2026Desk Redakcija
Nevjerojatna obiteljska priča iz Hercegovine: Tri generacije vjenčale se na isti datum, a sve je počelo prije 64 godine!Hercegovac šalje roditeljima 200 eura mjesečno, a oni sve prepisali bratu: „Jesam li loš sin ako im prestanem pomagati?“
15.11.2026 Naslovnica
IED “HERC INFO”

®© Ljubuški portal – ljportal.com | Ljubuški na dlanu

ljportal.com/osmrtnice
Kontakt

Address: Hrvatskih branitelja 57, 88320 Ljubuški

Phone: +387 63 214 819

Email: info@ljportal.com

2009-2026© Ljubuški portal - Ljubuški na dlanu