Ove godine kazaljke na satu pomaknut ćemo nešto kasnije nego prijašnjih godina, točnije 31. ožujka, kada počinje ljetno računanje vremena. Tu noć spavat ćemo sat vremena kraće, a dani će nam biti dulji. Vrijeme se mijenja u 2 sata u noći na 3 sata. Ova promjena ostavlja posljedice na ljudski organizam, posebno kod starijih osoba, što se u prvom redu ogleda u poremećajima spavanja.
Zima kao da je proletjela, premda stižu nešto hladniji dani, a uskoro prelazimo i na ljetno računanje vremena. Ove godine kazaljke na satu pomaknut ćemo nešto kasnije nego prijašnjih godina, 31. ožujka. Tu noć spavat ćemo sat vremena kraće, a dani će nam biti dulji.
– Ljetno računanje vremena u 2024. godini počinje 31. ožujka u 2 sata, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 računa kao 3 sata, piše u Uredbi Vlade RH o ljetnom računanju vremena.
Istom Uredbom, kojom se zapravo prenosi Direktiva EU, određeno je da ljetno računanje vremena završava 27. listopada, kada ćemo kazaljke na satu pomaknuti ponovno unazad. Zanimljivo je da će ovo ljetno računanje vremena biti jedno od najkraćih. Naime, lani smo kazaljke na satu unaprijed pomaknuli nekoliko dana ranije, 26. ožujka. No, to ne znači da je onda ranije počelo zimsko računanje vremena. Naime, kazaljke smo vratili tek 29. listopada, dakle nekoliko dana kasnije nego što ćemo to učiniti ove godine. Iduće godine ljetno računanje vremena počet će 30. ožujka, a trajat će do 26. listopada.
Pomicanje kazaljki na satu dokazano ostavlja posljedice na ljudski organizam, a najčešća nuspojava su problemi sa spavanjem. Dobro rješenje bilo bi da odemo spavati u isto vrijeme kao što smo išli i prije pomicanja kazaljki na satu. Ako smo išli spavati u 22 sata, onda tako trebamo činiti i dalje, bez obzira na to što sat pokazuje 23 sata.
Prije nekoliko godina Europska komisija pokrenula je inicijativu za ukidanjem pomicanja kazaljki na satu, ali nije zaživjela unatoč tomu što su se milijuni građana izjasnili za to. Zemlje, naime, nisu mogle usuglasiti stavove o tome žele li zadržati ljetno ili zimsko vrijeme.
Europska unija je 1996. uvela zakonsku odredbu kojom sve njene članice dvaput godišnje pomiču satove. U Hrvatskoj se to radi od 1983., ali unazad nekoliko godina povukla se tema ukidanja takve prakse. Kao što su neke države to i učinile. Zapravo, svega oko 40 posto njih diljem svijeta to još nije učinilo.
Dakle, Hrvatska je jedna od njih koje to čine. I činit će najmanje do 2026. jer tako piše u Narodnim novinama, po uredbi Vlade RH iz 27. siječnja 2022.
Stručnjak za ova pitanja, Damir Hržina, dipl. ing., stručni suradnik Zvjezdarnice Zagreb, pojasnio je zašto se to radi.
“Moje osobno mišljenje je da nema potrebe mijenjati sat i da se trebamo voditi prema prirodnom vremenu”, rekao nam je Hržina pa detaljnije objasnio kako je sve počelo:
“Naše satove danas ravnamo prema pojasnom vremenu, a koje je temeljeno na tzv. srednjem sunčevu vremenu na središnjem meridijanu pojedinog vremenskog pojasa, te prema njemu organiziramo aktivnosti u našoj zajednici. Zbog problema koji bi nastali zbog poštivanja fiksne širine pojaseva, kompromisno se na teritorijima pojedinih država uvodi jedan vremenski pojas, osim u slučajevima kod pojedinih većih država koje su na svojem teritoriju uvele dva ili više vremenska pojasa. Zbog toga što na umjerenim geografskim širinama u ljetnim mjesecima Sunce osjetno ranije izlazi nego zimi javile su se ideje za promjenom računanja vremena za jedan sat kako bi se “uhvatilo” što više od dnevnog svjetla tijekom proljeća, ljeta i prvog dijela jeseni, a prva implementacija pomicanja vremena na razini države zbila se 1916. Od tada pa do danas brojne su države uvodile ovaj sustav, da bi ga veliki broj među njima u međuvremenu odbacila, zadržavajući ili pojasno ili ljetno računanje vremena. Po meni, ali i govoreći astronomski, bilo bi bolje da ne pomičemo sat, nego da, ako postoji potreba, u pojedinim gospodarskim granama pomaknemo radno vrijeme.”
Pojasnio je i da do kraćeg ili duljeg dana, a samim time i promjene vremena u nekim državama, dolazi na sjevernoj i južnoj polutci dok na Ekvatoru nema potrebe za time obzirom da uvijek u praktički isto vrijeme sunce izlazi i zalazi.
“Postoje i primjeri kao Španjolska, koja se vodi po srednjoeuropskom vremenu i tamo je sad sati kao u Hrvatskoj. A Portugal i Velika Britanija, koje su u istoj zoni jedan sat su iza nas, vode se svjetskim vremenom. Znači, sve je od države do države pa mislim da je to i političko pitanje. Uostalom, zato Vlada donosi uredbu o tome i objavljuje je u Narodnim novinama”, pojasnio nam je Hržina.
Europska unija pokušala je to promijeniti i prepustiti državama članicama da izaberu hoće li konstantno imati zimsko ili ljetno računanje vremena, no od toga se odustalo. Potpomogla je i pandemija koronavirusa, zbog čega se to postavilo u drugi plan.
“Teško je reći kada će doći do neke konačne odluke jer će ona nakon eventualnih dogovora vjerojatno ostati na svakoj od država da odluči za sebe”, zaključio je Hržina.
