Oko 12.500 učenika od jeseni će sudjelovati u četverogodišnjem eksperimentalnom programu cjelodnevne škole. Odaziv je bio manji od očekivanoga, trebalo je dosta nagovaranja, pa i pritisaka, da bi se došlo do 64 škole koje nisu geografski ravnomjerno raspodijeljene. Najveći gradovi slabo su zastupljeni pa tako Zagreb ima samo jednu školu u eksperimentu, a Split i Rijeka, primjerice, nijednu. Razlog leži i u tome što mnoge rade u dvije smjene pa nisu imale uvjeta za prijavu. Većina prijavljenih škola iz manjih je sredina. Kad je popis objavljen, pokazalo se da neke izabrane škole nisu poslušale glas roditelja koji su zbog toga u Novom Marofu i Draganiću prosvjedovali i potpisivali peticiju. Zašto se tako malo škola prijavilo i što očekuju one koje su se uključile u projekt? U II. OŠ Varaždin Učiteljsko vijeće jednoglasno je donijelo odluku da se škola neće prijaviti na javni poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja, a Vijeće roditelja istu je odluku donijelo uz samo jedan suzdržan glas.
Bolji od eksperimenta
– Argumenti koji su se mogli čuti u raspravama uglavnom se svode na mišljenje da mi već godinama radimo u jednoj smjeni i ulaskom u taj program više gubimo nego dobivamo. Usred smo provođenja projekta “Full STEAM ahead”, kojim se potiče digitalizacija škole, a eksperimentalnim programom gubimo satnicu informatike jer je predviđena samo jedan sat tjedno. Nadalje, gubimo osam grupa produženog boravka. Imamo 200-tinjak učenika u boravku koji do 16.30 sati odrađuju školske zadaće i sudjeluju u različitim radionicama. Naši učenici već sada imaju svakodnevnu kvalitetnu kuhanu hranu kao cjelovit obrok, plus ručak za učenike u boravku i učenike koji imaju veću dnevnu satnicu. Nedorečenost predloženog programa, kratki rokovi za pripremu nove školske godine, kao i bojazan roditelja da će im djeca prolaziti kroz eksperiment za koji se ne zna hoće li zaživjeti za četiri godine, rezulcjelodnevnu tirali su odlukom da se ne prijavljujemo na javni poziv. Ponuđena svota od 300.000 eura svakako je primamljiva i dobro bi došla za opremanje škole, ali ne nauštrb postojeće kvalitete i određenog nadstandarda koji smo uz pomoć osnivača, Grada Varaždina, već dostigli – kaže ravnateljica Sanja Posavec. OŠ Gorjani prijavila se za projekt jer im je, kako kaže ravnatelj Damir Jukić, cilj omogućiti što bolje uvjete rada učenicima te ih što bolje pripremiti za izazove 21. stoljeća.
– Kao škola koja ispunjava zadane uvjete možemo svojim radom pridonijeti kvalitetnijoj i uspješnijoj realizaciji cijelog projekta – ističe Jukić.
I OŠ Podolice iz Koprivnice javila se na poziv i priprema se za jesen. – Eksperimentalni program, iako nesavršen, omogućuje školama pripremu za sustav cjelodnevne škole kakav bi trebao zaživjeti u cijeloj Hrvatskoj nakon 2027. Program bi nam omogućio postupnu prilagodbu i učenje što našim učenicima treba i kako im pomoći u svladavanju gradiva. Iako škole i sada nude potpomognuto učenje u sklopu dopunske nastave i obogaćenog učenja, to su još uvijek sati na koje mnogi učenici ne idu, iako možda imaju potrebu ili interes, zbog logističkih problema poput prijevoza. Ovaj program te vrste aktivnosti uvodi u redovni dio nastave, što znači da će učenici imati dodatnu pomoć iz predmeta s kojima imaju problema te će dio svojih obveza zasigurno odraditi u školi. Naravno da učenje, lektira i ponavljanje ostaje obveza za kod kuće, kako je uvriježeno u svim školskim sustavima. Programi B1 su izborni, ali vjerujemo da će zanimljivi i izazovni projekti i programi koje osmišljavaju nastavnici biti dovoljan poticaj učenicima da ostanu u školi još jedan sat, izborno. Rado bismo u školi omogućili i B2 program pa da vanjski suradnici, udruge, klubovi i škole, nude svoje aktivnosti našim učenicima u našem prostoru, i odmah nakon redovite nastave, što olakšava organizaciju vremena obiteljima. Financijska sredstva koja su uključena u ovaj projekt omogućit će nam personaliziranje prostora, učionica i kabineta, njihovo opremanje, edukacije nastavnika, gostovanja… Vjerujem da će program biti izazovan i da će zasigurno donijeti pozitivne promjene u organizaciji nastave – obrazlaže ravnateljica Helena Knežević. Svjesni su, dodaje, kritika programa, no ističe da se “ne može ništa promijeniti ako se ne proba i ne suoči s novom situacijom”.
– Želimo si dati dovoljno vremena za prilagodbu pa da škola bude spremna i uhodana ako se program cjelodnevne škole uvede 2027. u sve škole – napominje ravnateljica.
Bivša ministrica prof. dr. Blaženka Divjak napominje da je prvi cjeloviti strateški plan za nastavu objavljen 2020., kad je ona bila ministrica, i bio je izrađen u suradnji sa Svjetskom bankom kao “drugo poluvrijeme kurikularne reforme”. Bio je to, smatra, dobar odgovor na masovnu pojavu instrukcija. – Nažalost, program cjelodnevne nastave danas nije dobro predstavljen javnosti te roditeljima, učiteljima i učenicima nisu jasne prednosti cjelodnevne nastave. Također, nije ih se sustavno pitalo za mišljenje. Naime, ako nema pomaka u kvaliteti nastave, šireg uvođenja suvremenih, inovativnih i motivirajućih metoda poučavanja, onda ljudima nije jasno što se time dobiva, a u posljednje tri godine prave rasprave o tome u javnosti nije bilo – ističe. Ministarstvo, dodaje, nije izradilo kurikulum cjelodnevne nastave za eksperimentalne škole. Smanjivanje satnice informatike joj je, kaže, neshvatljivo u vrijeme strelovitog razvoja umjetne inteligencije, kada druge države uvode sve više informatičkih ishoda i sadržaja u kurikulume.
– Slušam razne bedastoće da djeca ionako puno vise na mobitelu pa kud će još i u školi, ali informatika upravo propagira da se tehnologija upotrebljava odgovorno, da uz nju učimo, razvijamo vještine i rješavamo probleme. Informatika nije zabava na mobitelu, već je neophodna za sva zanimanja budućnosti. Ministarstvo nije ništa napravilo za taj projekt osim što je smanjilo satnicu informatike i ubacilo predmet domaćinstvo. Što će roditelji doma raditi ako djecu u školi budemo učili kuhati, popravljati i čistiti? Čini se da je sad važnije naučiti štrikati nego rješavati probleme i programirati. Zar ćemo tako pripremati djecu za zanimanja budućnosti? Dakle, cjelodnevna nastava u osnovi je dobar projekt, ali sada se uvodi nepripremljeno, netransparentno i u njega se na mala vrata uvode zaostale ideje. Vrijeme je da se stane na loptu i sve temeljito raspravi i pripremi, ako se već nije u protekle tri godine – kaže B. Divjak. Kad se uvodio eksperimentalni program “Škole za život”, tražilo se 70 škola, a javilo ih se više od 200, sad je skupljeno jedva 60-ak prijava.
Iskorak prema kvaliteti
Dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar daje punu potporu programu cjelodnevne nastave. – Uzimajući u obzir društvenu i socijalnu situaciju u kojoj je naš sustav primarnog obrazovanja, mislim da je iskorak u obliku stvaranja uvjeta za cjelodnevnu nastavu i te kako dobar i motivirajući, ponajprije za učenike koji će sve svoje obveze odraditi u školi te će po povratku svojim domovima biti slobodni za razvijanje svih svojih dodatnih talenata i vještina, poput različitih glazbenih, sportskih, umjetničkih izvannastavnih aktivnosti. Jednako tako smatram da je koncept cjelodnevne nastave dobar i za djelatnike koji će biti dodatno stimulirani za svoj rad dodatkom na plaće koje su trenutačno niske – kaže dekanica i pohvaljuje težnju Ministarstva da se ulože dodatna sredstva u školsku infrastrukturu.
Bilo bi dobro,da se zna što su ciljevi i zadatci osnovne škole, a što srednje.Do tada cijenjeni stručnjaci,doviđenja!