Svi znamo koliko su fizička aktivnost, kretanje i boravak na svježem zraku , ali i učenje drugih vještina kroz sport važni za pravilan dječji rast, razvoj i zdravlje. Prije usmjeravanja ka sportu treba razmisliti jeli naše dijete emotivno i fizički uopće spremno na takvu vrstu aktivnosti. s druge strane treba obratiti pažnju jeli dijete dovoljno fizički jako da odradi sam trening, ima li potrebnu visinu i težinu za određeni sport. Nakon toga slijede i neke druge odluke. Pojasnila nam je to socijalna pedagoginja Ivana Klarić Ivančić
“Možemo istaknuti da je za djecu od prve do treće godine jako važno, s obzirom da se oni dosta brzo razvijaju, odgovornost nas roditelja. Trebamo se igrati s djetetom, okretati ga, bacamo ih u zrak, podižemo, hodamo i trčimo. S navršenih tri godine dijete postaje zainteresirano za grupne sportive. Negdje oko četvrtog djetetovog rođendana idealno je vrijeme za uključivanje u organizirani program pod vodstvom trenera, a najbolji su programi univerzalne sportske škole gdje naglasak nije na natjecanjima već na igri, socijalizaciji i druženju.”
Cilj je svakako da dijete svlada što širi spektar različitih znanja koja bi utjecala na razvoj njegove koordinacije.
“Ono što stručnjaci kineziolozi savjetuju jest da su za početak najbolji bazični sportovi kao što su gimnastika, plivanje, atletika i neki borilački sportovi. A kasnije nogomet ili tenis. Kao roditelji svi se znamo zapitati koji sport odabrati za naše dijete. Pri tome glavni čimbenik u ovoj odluci bi trebala prvenstveno biti djetetova želja . Iako je djetetov sport od iznimne važnosti on nije presudan i prilikom njegovog odabira potrebno je u obzir uzeti nekoliko različitih faktora.”
To su prvenstveno djetetove preferencije, koje možemo prepoznati već tijekom najranijeg djetinjstva ili ako je dijete uključeno u program univerzalne sportske škole
“Bitne su i morfološke karakteristike. Ako je dijete recimo krupnije građe veća je vjerojatnost da će se bolje snaći u kontaktnim sportovima poput hrvanja nego u atletici ili gimnastici. S druge strane smatra se kako su sportovi u kojima ima fizičkog kontakta nisu prikladni za anksioznu djecu, odnosno djeci koja su sklona tjeskobi. Stoga je za tu djecu najbolje da se uključe u sportive gdje nema toliko fizičkog kontakta kao što su recimo plivanje, veslanje, tenis i slično.”
Osim spomenutih čimbenika, bitan čimbenik je i udaljenost te sam termin treninga. Naime, kada je dijete manje zna biti vrlo nezgodno ako je termin treninga prekasno navečer ili prerano. Može se dovesti do nenamjernog kašnjenja. Postoji situacija i kad trening nije u skladu sa ostalim djetetovim obvezama
“Ono što je važno istaknuti, bez obzira na odabir sporta, mi kao roditelji ne smijemo opteretiti svoje dijete rezultatima, definitivno ne nametati svoja stajališta o određenom sportu. Bitno je i da dijete ima dovoljno vremena za odmor i igru, neovisno o svim svojim obavezama kojih svakako mora biti svjestan. Djetetu je najbolje ponuditi nekoliko aktivnosti koje može probati i onda da on odabere onu koja mu se najviše sviđa. Upravo će zbog toga puno više uživati u samom sportu I duže se baviti s njima. To će sve utjecati na pozitivan razvoj djeteta i podariti mu brojne zdravstvene koristi te životne lekcije koje inače ne može dobiti dok sjedi kod kuće.”, zaključila je Klarić Ivančić.
