Pred sami kraj veljače ekipa RTV Herceg Bosne posjetila je veletržnicu u Čapljini kako bi provjerila kakva je trenutačna ponuda i potražnja poljoprivrednih proizvoda. Iako bi slučajnom prolazniku prostor mogao djelovati gotovo pusto – tek nekoliko štandova s voćem i povrćem – riječ je o dojmu koji stvara kombinacija krivog doba godine, dana i sata.
Proljetne sadnje još nisu u punom jeku, najveći promet tradicionalno se odvija petkom, a roba s veletržnice prema raznim dijelovima Bosne i Hercegovine kreće već u ranim jutarnjim satima. Naša ekipa stigla je oko 8 sati, što je, kako doznajemo, za veletržnicu već poprilično kasno.
Indikator cijena na tržištu
Iako čapljinska veletržnica danas nema značaj kakav je imala nekada, ona i dalje ostaje važan pokazatelj kretanja cijena poljoprivrednih proizvoda. Doznati točno odakle roba dolazi i gdje završava nije jednostavno, no dugogodišnja suradnja ljubuških kupaca s dobavljačima iz doline Neretve otvara razgovor.
„Mrkva je iz Ljubuškog, kapula iz Donjeg Vakufa, crveni kupus iz Gabele, a krumpir iz Njemačke“, kaže jedan od trgovaca, ističući kako nije realno očekivati da sve bude domaće proizvodnje. Poljoprivreda ovisi o rodnosti godine i tržišnim kretanjima.
Prošle godine, primjerice, Njemačka je imala iznimno dobar urod krumpira, što se odrazilo i na naše tržište. U sezoni će prema Čapljini pristizati kajsije i mandarine, dok trenutačno velik dio robe ide prema Hrvatskoj. Prema riječima trgovaca, čak 90 posto ponude čini uvoz.
„Je li to problem? Naravno da jest – i za Hercegovinu i za Hrvatsku“, poručuju.
Mala tržnica – tek sjena nekadašnje slike
Kako bismo usporedili veleprodajne i maloprodajne cijene, posjetili smo i čapljinsku malu tržnicu. Ondje smo zatekli tek jednog prodavača koji se isključivo bavi poljoprivredom.
„Tržnica kakva je nekada bila više ne postoji. Puno je više prodavača bilo prije nego što su trgovački centri preuzeli primat“, kaže.
Trenutačno se najviše prodaje zelje, nešto krumpira i luka. Cijene su sljedeće:
-
krumpir do 1,50 KM,
-
luk oko 3 KM,
-
prasa 5,50 KM,
-
špinat 7 KM.
Mnogi proizvođači danas robu prodaju na kućnom pragu ili putem drugih kanala, dok su gradske tržnice, kako u Čapljini tako i u Ljubuškom, izgubile nekadašnju živost.
Jesu li cijene doista toliko porasle?
Dugogodišnji novinar i kroničar gospodarskih prilika Dušan godinama prati kretanje cijena. Ističe kako poljoprivredni proizvodi zapravo nisu poskupjeli u mjeri u kojoj se to često percipira.
„Vanjski špinat ove zime gotovo da nije postojao – sve što je bilo na tržištu dolazilo je iz plastenika. Vremenske prilike izravno diktiraju ponudu i cijene“, objašnjava.
Kao primjer navodi cijenu goriva: 2010. godine dizel je koštao 1,06 KM, dok je danas oko 2,30 KM. Usporedi li se taj rast s današnjim cijenama povrća, razlika nije drastična.
Sezona tek dolazi
Od travnja pa sve do kraja godine na čapljinskoj veletržnici prevladava domaća roba – od jagoda i mladog krumpira do sezonskog voća i povrća. Veljača je, stoga, razdoblje u kojem ponuda domicilnih proizvoda prirodno slabi.
No, bez obzira na sezonalnost, ostaje činjenica da se sve manje ljudi bavi poljoprivredom. Veletržnica i tržnice još uvijek žive, ali u znatno skromnijem obujmu nego nekada – kao tihi podsjetnik na vrijeme kada je domaća proizvodnja bila snažniji oslonac lokalnog gospodarstva.
