Rijetki su u Hercegovini koji nemaju nekog tetka u dijaspori, najčešće u Njemačkoj. Tetak je otišao u Švabiju tamo negdje prije 30–40 godina i sad se vraća uživati u mirovini u domovinu. Tamo je držao neki gril ili gipserski obrt, zaradio novac, napravio kuću i udao kćer za Nijemca, vjerojatno uspješnog mesara.
Problem s tim tetkom je što je uglavnom prepametan. U njegovom svijetu važno je doći k misi u bijeloj košulji s prozirnim džepom na grudima u kojemu se vidi smotak po sto maraka. Važno je pokazati uspjeh kupnjom najveće lubenice na tržnici i istodobnim pečenjem i janjeta i odojka. Tetak stalno gnjavi rodbinu sa dodsadnim pričama o miliciji, granicama i baufirerima.
Zdenko Lučić je politički pandan blentavog tetka iz dijaspore. U dva nastupa na podcastu hercegovina.info i u intervjuu kod Senada Hadžifejzovića se nalupao gluposti iz kojih je jasno da je proteklih 28 godina “gipsao i roštiljao” između Zagreba i Makarske i da ni o jednoj suvremenoj političkoj temi nema pojma.
U dva nastupa se predstavio kao čovjek iz zaboravljenih devedesetih obilježenih paraobavještajnim ratovima unutar HDZ-a BiH, potpuno anakron i neupućen u suvremena politička pitanja. Arhaičnom dojmu njegovog političkog sadržaja doprinosi jezik koji govori: “šnjim”, “proceduran”, “autin s rotarkama”.
Sve ukazuje da o društvenim i političkim procesima u BiH u razdoblju 2000.–2026. zna vrlo malo ili nimalo.
Intervjui su puni rata, Sokola, komunista i JNA i taj pojmovni aparat vjerojatno i zbunjuje mlađe ljude, kao tetak koji ih uvjerava da je najbolji auto na svijetu polovan Mercedes kupljen od Turčina taksista iz Münchena.
Njega stranke koje su ga formalno kandidirale – Petorka ili bilo kakva priča o budućnosti, blago rečeno ne interesiraju niti o njima razmišlja. U politiku ga je dovela potreba osvete Draganu Čoviću koja ga je povezala s drugim liderom Petorke Ilijom Cvitanovićem.
Njegovi politički suparnici su neki ljudi koji su ga 1998. pobijedili u dvorskim igrama HDZ-a i on sve ovo shvaća kao nekakvo drugo poluvrijeme te utakmice iz 1998.
Posebno upada u oči da u intervjuima hvali HDZ par puta i jedini problem vidi u Čoviću i jasno šalje poruku: samo da je Zdenko Lučić osobno na čelu HDZ-a, sve bi bilo super jer je u stvarnosti HDZ super.
Na kraju, prije nego što se dogodila ova avantura s ludim tetkom iz dijaspore, politički savez Petorka je svima koji bolje poznaju izbornu matematiku bio logičan i očekivan. Osigurao bi prelazak praga u izbornim jedinicama u kojima bi pojedinačno ostali ispod praga (entitetska i državna razina). Ovaj savez bi Slavenu Ragužu osigurao još jedan mandat predsjednika HRS-a, što će iznositi 16 godina na čelu HRS-a, pa će se taj vječni alternativac približiti Draganu Čoviću čije samovlašće redovito kritizira. Mariju Karamatiću bi Petorka osigurala da i treći put vidi Parlament preko kompenzacijske liste nakon što ga je prethodna dva puta Dragan Čović za ruku uveo u parlament (jednom preko kompenzacije, drugi put neizravnim izborima).
Iva Tadić, dojučerašnji HDZ-ovac, trebao je osigurati jednu ruku u Zeničko-dobojskoj županiji, što je dovoljno za njegovu obiteljsko-prijateljsku političku manufakturu koja nema nekih drugih pretenzija.
Ivan Vukadin je trebao produžiti političku karijeru do sljedećih lokalnih izbora u HBŽ-u koje će izgubiti.
Ilija Cvitanović se trebao nametnuti kao lider opozicije, ukoliko ga Zdenko Lučić ne zamijeni u ulozi prvog hejtera Dragana Čovića.
Samo nisu razmišljali da, ako ludi tetak cijelu kampanju provede mašući falsifikatima i paraobavještajnim spletkama s dna interneta, mogu postati žrtve gađenja koje to vraćanje u najmračnije doba hrvatske politike – kad su HDZ-om vršljali eksponenti i stranih i domaćih obavještajnih službi. Zašto bi itko normalan glasovao za ljude političku budućnost Hrvata u BIH vide kao nastavak unutarstranačkih političkih ratova iz devedesetih.
/POSKOK/
