U ovom izdanju podcasta Željka Markić & Narod.hr gostovao je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, prijatelj pokojnog Zvonka Bušića i njegove supruge Julienne Bušić, koja je prošli tjedan preminula u 78. godini.
Fra Jozo Grbeš hrvatski je franjevac, teolog i trenutni provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Rođen je u Rami, a kao dijete odlazi u Požegu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U franjevački red stupio je 1986. godine na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu, Canterburyju i Londonu. Nakon studija odlazi u Sjedinjene Američke Države. Za svećenika je zaređen 7. veljače 1993. godine u hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, u kojoj nastavlja pastoralno djelovati. Na njujorškom St. John’s Unversity magistrirao je teologiju.
Godine 1996. poslan je na službu u hrvatsku župu sv. Jeronima u Chicagu. Nastavlja poslijediplomski studij, te na Catholic Theological Union u Chicagu doktorira iz pastoralne teologije. Od 2001. godine bio je župnik Župe sv. Jeronima u Chicagu, a 2012. postaje kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji. Godine 2022. izabran je za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.
U utorak su brojni Hrvati na Mirogoju ispratili Julie Bušić, a jedan od predivnih govora održao je fra Jozo Grbeš. U dirljivom oproštajnom pismo Julie izrazio je kako ju vidi. Nazvao ju je zadnjom ružom hrvatskom. U razgovoru otkriva detalje iz života Julie i Zvonka Buića, kako se prisluškivao Julien telefon još sredinom 2000-ih godina i zašto je Zvonku bilo toliko teško kada se vratio u voljenu Hrvatsku.
Vladavina Ive Sanadera i Stjepana Mesića
“Kada je sredinom 2000-ih Bušić trebao biti pušten, hrvatski je vrh bio protiv. Bile su to mučne godine. Kada je 2008. godine došao doma, bilo mu je teže na slobodi”.
“Kolinda Grabar Kitarović davala je potporu. Zahvalan sam joj za taj dio života u Americi, kada je bila veleposlanica. Učinila je sve što je mogla učiniti. Tome joj treba odati priznanje. Puno je toga učinila. Bilo je to vrijeme, žalosno, kada je bilo najviše problema sa Zagrebom”, ističe fra Jozo.
Podsjećamo, 1976. godine Zvonko Bušić, Petar Matanić, Slobodan Vlašić, Frane Pešut i Zvonkova supruga Julienne oteli su američki zrakoplov kako bi prisilili američke medije na objavu teksta o položaju Hrvata u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji i tako skrenuti pozornost svjetske javnosti na hrvatsko pitanje. Tijekom akcije postavili su bombu i letak te upozorili policiju na eksplozivnu napravu, no bomba je kasnije eksplodirala tijekom nestručne demontaže i usmrtila jednog policajca.
Američke vlasti 32 godine držale su Zvonka Bušića Taika u zatvoru. Nakon 30 godina zatvora obitelj i prijatelj doživjeli su veliko razočaranje jer je prethodno bilo objavljeno da je premješten iz zatvora u ekstradicijski pritvor te se očekivala njegova deportacija u Hrvatsku. Umjesto toga, u posljednjem trenutku vraćen je u zatvorski sustav uz odluku da ostaje u zatvoru još dvije godine.
O razlozima takvog preokreta nije dano službeno objašnjenje, a slučaj se vremenski poklopio s posjetom hrvatskog izaslanstva predvođenog tadašnjim predsjednikom Vlade RH Ivom Sanaderom Sjedinjenim Državama. Predsjednik Republike Hrvatske u to je vrijeme bio Stjepan Mesić koji je metodu koju je Bušić primijenio nazvao terorističkom.
Od uspostave hrvatske neovisnosti, podsjećamo, bile su pokrenute brojne inicijative, molbe i peticije za oslobađanje Zvonka Bušića ili barem njegovo premještanje na izdržavanje kazne u Hrvatsku. Potporu njegovu puštanju davali su i američki sudac John Bartels, koji mu je sudio, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te brojni hrvatski političari, uključujući čelnike šest oporbenih stranaka koji su 1999. pisali američkoj državnoj tajnici Madeleine Albright.
Za Bušićevo oslobađanje zauzimale su se i hrvatsko-američke organizacije, a prikupljeno je oko 200 tisuća potpisa potpore iz Hrvatske i iseljeništva. Unatoč svim apelima i pozivima koji su se pozivali i na američku pravnu praksu, Bušić nije bio pušten na slobodu.
Bušića je progonila zloglasna jugoslavenska tajna policija UDBA
“Kad je on izišao iz zatvora 24. srpnja 2008. sljedeći me dan nazvao i molio me možemo li zajedno otići na Mirogoj. Kupio je pet ruža. Stali smo kod predsjednika Tuđmana, ostavili ružu, stali smo kod Brune Bušića, stali smo kod Gojka Šuška, kod Vinka Logarušića i posljednja ruža bila je za Josipa Senića, iz Slavonskog Broda, kojeg je UDBA 1972. godine ubila u Njemačkoj. Pred njegovim je grobom zaplakao. Tada su i Zvonka trebali ubiti, ali je kasnio na sastanak”, podsjeća fra Jozo.
“Njemu je UDBA bila za petama tih godina, jer su ga htjeli ustrijeliti. Nakon pada Rankovića, nakon 1966. daleko je više hrvatskih emigranata ubijeno nego do tada. Na desetke hrvatskih emigranata bilo je ubijeno. Zvonko je bio velika meta. Zato je otišao u Ameriku. Vidio je da je komunizam još jači.”
Podsjećamo, “Željka Markić & Narod.hr” novi je podcast nakon dosadašnjeg formata “55 minuta sa Željkom Markić”.
