„Danas je tati 40 dana od smrti. Baš sam nekako tužna što više dani prolaze. Možete li mi više reći o tom običaju 40 dana. Što to nama kao kršćanima tj. pokojniku znači misa 40 dana nakon smrti pošto neki znaju reći kako je pokojnikova duša među nama 40 dana?“
„Danas je tati 40 dana od smrti. Baš sam nekako tužna što više dani prolaze. Možete li mi više reći o tom običaju 40 dana. Što to nama kao kršćanima tj. pokojniku znači misa 40 dana nakon smrti pošto neki znaju reći kako je pokojnikova duša među nama 40 dana“, teme su koje zanimaju slušateljicu Radija MIR Međugorje. Odgovor u emisiji Pitajte svećenika dao joj je fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova, a njegov odgovor, koji prenosi Radio MIR Međugorje, pročitajte u nastavku:
„Možemo reći kako je simbolika 40 dana nakon smrti, naravno s različitim naglascima i značajem, relativno dobro ukorijenjena u nekim našim krajevima. Tako primjerice u određenim područjima postoji običaj da se 40 dana nakon smrti slavi misa zadušnica za pokojnika, a isto tako da se crnina nakon sprovoda nosi 40 dana.“
Pučki običaj
„Iako se simbolika 40 dana duboko ukorijenjena u Bibliji, možemo reći kako se u pitanju naše slušateljice krije više pučkih običaja i elemenata nego činjenica koje su teološki utemeljene u Katoličkoj Crkvi. Prije nego što pokušam objasniti što se događa s čovjekom nakon njegove smrti nije loše spomenuti kako i u nekim drugim kulturama također postoje slična vjerovanja da duša četrdeset dana nakon smrti luta uokolo ili da posjećuje svoje bližnje ili da prolazi neki period pročišćenja. Naravno, ovakva vjerovanja nemaju podlogu u učenju Katoličke Crkve.
Kako sam spomenuo, tvrdnja da čovjekova duša luta među nama 40 dana nije utemeljena u učenju Crkve. Stoga bih spomenuo dva navoda: jedan je iz Katekizma, a drugi je iz obreda bolesničkog pomazanja.
U broju 1022 KKC čitamo sljedeće: Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se odmah zauvijek osuditi. Iz ovog navoda vidimo kako već od trenutka smrti čovjek ide pred Boga, pred Krista i da duša ne luta ovim svijetom. Tako će po učenju Crkve čovjek koji je umro u milosti Božjoj odmah ući u nebesko kraljevstvo.“
Treba moliti za pokojne
„Zanimljivo je uočiti jedan detalj u jednoj molitvi iz obreda bolesničkog pomazanja. Naime, ta se molitva čita kada nastupi smrt. Čitamo sljedeće: Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim. Istaknuo bih detalj: danas ti bilo mjesto! Mi molimo da naš pokojni već danas bude u Božjem kraljevstvu.
Na kraju ovog našeg odgovora treba reći kako je potrebno biti pažljiv u ovakvim situacijama. Smrt je uvijek jedna rubna situacija i razumljivo je kako obitelj pokojnika u potrazi za određenim odgovorima. Također bih istaknuo kako je potrebno moliti za naše pokojnike i korisno je primjerice zadržati već prisutnu tradiciju u našem narodu da se na godišnjicu smrt služi misa za našeg pokojnika.“
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
