Što reći? Svaku utakmicu proživljavamo u velikom stresu, a ja teško mogu zaustaviti i suze. Hvala Bogu to su radosnice, i očekujem da će sve isto biti u nedjelju, govori nam majka stasitog Mateja, Renata Mandić.
Suprug Franjo kaže da je bitno da je Hrvatska prošla u finale Europskog rukometnog prvenstva do 19 godina, na nedjeljni sraz za zlato s Njemačkom (17 sati), i da je supruga počela plakati kad je čula himnu. Nije se zaustavljala.
– Matej ima stariju sestru, a dvije mlađe su tu uz nas. Samo je on u rukometu i ne bi poželjela da mlađe cure krenu jer to bi bilo preteško za moje živce – govori gospođa Renata, dok joj se licem razvukao osmijeh.
Otac dodaje da su cure u odbojci. Otkad je Matej prešao u našeg prvaka, obitelj živi na relaciji Ljubuški – Zagreb. Matej je krenuo putem svog susjeda i prezimenjaka Davida.
– Čeka nas gotovo repriza današnje utakmice u nedjelju u finalu. Stresno, napeto, ali pobjeda nije upitna. Ma to je divna klapa. Sad ćemo se na daljinu vidjeti sa sinom i budemo mu poručili da nastave u istom ritmu. Vjerujemo da ćemo ga u nedjelju napokon zagrliti sa zlatom oko vrata – kažu roditelji Mateja Mandića.
Za susjednim stolom sjedili su roditelji i sestra Marina Lisca, čija je uloga u polufinalu bila zapažena. Oni su djelovali nekako mirnije.
– Ja sam ponosna Marinova majka do neba. Sretni smo što se veliki trud cijele momčadi isplatio, a u nju je ugrađen kao u mozaik trud svakog od tih mladića koji je bio na terenu. Kad nas pitate kako smo preživjeli utakmicu… Mislim da je bilo manje stresa i neizvjesnosti nego protiv Danske. To je divno. Dolazimo sa stresom i zebnjom, a odlazimo sretni – kaže presretna Ruža Mandić.
Otac Leopold, na čijem je naslonu sjedila kćer Lana, lagano odmahnuo rukom ne želeći ništa reći.
Grupa navijača iz Zagreba, koja je stigla par minuta prije himne, kazala nam je kako na finalnu utakmicu dolazi organizirano 25 autobusa i da će prirediti pravu ludnicu u dvorani. Složili bismo se da u dvorani sve bude kao protiv Slovenije. Ista atmosfera, isti broj gledatelja, ali da naši mladići oko vrata stave zlato.
