Hrvatski guslar Marko Čolak, rođen 25. listopada 1995. godine u Mostaru, a danas živi u Ledincu, gotovo dva desetljeća svojega života posvetio je guslama, gangi i folkloru. Gusliti je počeo 29. siječnja 2007. godine, a ljubav prema tradiciji odvela ga je na brojne nastupe diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih europskih zemalja.
Za Marka Čolaka gusle i ganga nisu tek pjesma ni hobi. Postale su važan dio njegova života još dok je bio dječak.
Ljubav prema guslama počela je slušanjem poznatih guslara, među kojima posebno izdvaja Željka Šimića i pokojnog Milu Bondžu. Slušao je njihove snimke, skupljao CD-ove, DVD-ove i kazete, a zanimljivo je da mu je upravo Željko Šimić poslije bio nastavnik matematike.
„Zavolio sam gusle, preko gusala gangu i folklor, tako da sam u tome već 20 godina“, ispričao je Čolak za PROTV.
U osmom razredu birao: gusle ili ekskurzija
Koliko mu je još kao dječaku bilo stalo do gusala najbolje pokazuje priča iz osnovne škole.
Prve gusle dobio je zahvaljujući pokojnom djedu. Čolak se prisjetio kako ih je jednoga dana ugledao na stolu, a djed mu je rekao da su njegove. U obitelji su, kaže kroz smijeh, mislili da će ih svirati mjesec dana i ostaviti.
Dogodilo se upravo suprotno.
„Evo, slušaju me i dan-danas. Nakon 20 godina“, kazao je.
A onda je u osmom razredu stigao još jedan izbor. Njegov razred išao je na ekskurziju, dok je Marko želio gusle.
„Bio je ultimatum – ili gusle ili ekskurzija. Ja sam odabrao gusle. Ne znam, nešto što zavoliš i to je to“, prisjetio se Čolak.
„Ganga je himna Hercegovine“
Uz gusle, neizostavan dio njegova života postala je ganga.
Na pitanje kako bi nekome tko je nikada nije čuo objasnio što je ganga, Čolak nije dugo razmišljao.
„Ja bih jednostavno rekao – himna Hercegovine. Po meni je to himna Hercegovine.“
Podsjetio je kako su stari ljudi gangom izražavali i veselje i tugu te da je pratila različite trenutke njihova života.
Za Čolaka je upravo prenošenje te tradicije na mlađe generacije iznimno važno. Svjestan je da mladih gangaša nema koliko nekada, ali smatra da ganga i dalje čvrsto stoji na svojim nogama.
Nastupa s više folklornih društava
Čolak i njegova ekipa danas nisu vezani samo uz jedno kulturno-umjetničko društvo. Na poziv odlaze na nastupe s različitim društvima, gdje pjevaju gangu i bećarac te sviraju gusle.
Među društvima s kojima nastupa naveo je HKUD Biloševica, HKUD Kočerin, HKUD Blaćani Biograci i HKUD sv. Ante Humac – Ljubuški.
U njegovoj gangaškoj ekipi nalazi se pet do šest muškaraca, ponekad i sedam, a prema potrebi im se pridružuju i drugi pjevači.
„Došlo je do toga da Gruđani idu pjevati za Ljubušake, Ljubušaci za Gruđane, Posušje, Široki… Miješamo se“, opisao je Čolak današnju gangašku scenu.
Razlog je jednostavan – starijih pjevača sve je manje, a mladih nema dovoljno da ih u potpunosti zamijene.
Kad ne pjeva i ne gusli – gasi požare
Čolak ima još jednu važnu ulogu. Već šest do sedam godina član je Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kočerin.
Upravo tijekom razgovora čekao ga je odlazak na vatrogasnu intervenciju na Čvrsnici.
Te je večeri već imao dogovoreno druženje s kolegama gangašima i razgovore o budućim nastupima, ali plan je morao promijeniti.
„Kolege će morati večeras bez mene jer ja idem na Čvrsnicu“, kazao je.
Jedan bik – 60 vlasnika
Da uz tradiciju ne nedostaje ni dobrih hercegovačkih priča pokazuje još jedna neobična epizoda iz njegova života.
Čolak je, zajedno s prijateljima, postao jedan od čak 60 vlasnika bika.
Ideja se rodila u društvu kada je njihov prijatelj organizirao koridu na Kočerinu. Ekipa je odlučila zajednički kupiti bika upravo za tu prigodu.
Prvoga su nakon koride prodali i kupili drugoga.
„Šezdeset je vlasnika, ali za nama ide još 200 ljudi na koride“, ispričao je kroz smijeh.
Njihova ekipa nosi naziv Koalicija Kočerin, a bik se zove Kukurelja.
Folklor je puno više od nastupa
Za Čolaka dvadeset godina provedenih uz gusle, gangu i folklor znači i dvadeset godina putovanja, prijateljstava i uspomena.
Nastupao je diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i u Makedoniji, Mađarskoj i Beču. Nakon toliko godina, kaže, više se ni sam ne može sjetiti svih mjesta u kojima je nastupao.
Ipak, ono najvažnije nisu kilometri ni broj nastupa.
„To je bit svega – druženje, čuvanje naše tradicije na prvom mjestu. Ali druženje, upoznavanje, feštanje, to je bit folklora“, zaključuje Marko Čolak.
Njegova priča pokazuje kako gusle i ganga u Hercegovini nisu ostale samo uspomena na prošla vremena. Dok ih mlađe generacije poput Marka nastavljaju svirati i pjevati, tradicija nastavlja živjeti.
