U Mostaru je jučer nakon kraće bolesti u svojoj 88-oj godini života pokopan Ljubušak Zvonimir Mucić –Zvonko, koji je kao mladić osuđen kao politički zatvorenik zbog ideala, zbog hrvatstva jer se bio neistomišljenik tadašnje komunističke vlasti.
Od prijatelja, oprostio se i Mićo Matijašević, također politički zatvorenik iz Ljubuškog.
Draga rodbino i prijatelji,
Dragi Zvonimire!
Imam tu čast da kažem par riječi o Zvonkinom životu.
Rođen je 1933. godine kao peto dijete po redu, zaljubljenik u more i jedrenje. Kao mladić osuđen je zbog političkih neslaganja s onom vlasti, na pet i pol godina zatvora u Lepoglavi. Od toga godinu dana provodi u ćeliji samici. Zbog ideala, zbog hrvatstva.
Nakon povratka iz zatvora gubi sva ljudska i građanska prava. Zapošljava se kao rudar u Rudnik mrkog uglja u Mostaru. Radi samo noćne smjene, da bi svojom upornošću i znanjem završio srednju strojarsku školu, a zatim i prvi stupanj na Strojarskom fakultetu u Mostaru.
Nakon Rudnika, skoro cijeli svoj radni vijek provodi u Autoprevozu Mostar. Bio je jedan od rijetkih, ako ne možda i jedini direktor u ovome gradu koji u to vrijeme nije bio članom KPJ ili SKJ.
Kada su došla vremena o kojima je kao mladić sanjao, učlanjuje se u HDZ i nakon izvjesnog vremena, kad su se za to stekli uvjeti, s par prijatelja formira udrugu “Društvo političkih zatvorenika, žrtava komunizma”. S puno ljubavi i razumijevanja je pomagao bivšim uznicima da ostvare svoja prava. Ono što nije dočekao, kao i mnogi njegovi umrli prijatelji je da se na razini Bosne i Hercegovine donese i usvoji “Zakon o lustraciji”
Svoju ljubav je poklonio pokojnoj Margareti-Margiti s kojom je proveo 52 godine u braku, punom vjere, ljubavi, poštovanja i povjerenja.
Njihove kćeri Mirjana i Marija Maja blagoslovile su ih unucima i praunucima.
Pokojni Zvonko je bio dobar čovjek koji je iznad svega volio Boga, obitelj, pjesmu i svoju domovinu.
Počivao u miru!
Dragi dedo, idolu moj laka ti hrvatska zemlja!