Na današnji dan, 31. svibnja 1992. godine, od posljedica ranjavanja preminuo je heroj Domovinskog rata Ivica Jelčić.
Ivica je rođen 21. svibnja 1966. godine u selu Hrašljani kraj Ljubuškog u Hercegovini. Odrastao je s dvije godine starijim bratom Marinkom u obitelji Bariše i Marije koji su ih odgajali kao marljivu i poštenu djecu.„Ivica je za razliku od Marinka koji je bio šutljiv i povučen, od malena bio razigran i veseo. U našem zaseoku, Ligat, bilo je dvanaestero djece njegovih godina s kojima je provodio vrijeme i družio se. Čim je krenuo u Osnovnu školu počeo me iznenađivati načinom na koji je razmišljao i kako je bio osviješten.“, prisjetio se Bariša Jelčić Ivičine mladosti i nastavio: „Problemi su počeli u srednjoj školi, Ivicu su optužili za nacionalističke ispade. Policajci su njega 15 dana vodili na ispitivanje i dizali iz škole zbog nacionalizma. Na koncu je izgubio pravo školovanja u BiH. Tada mi je rekao „Ja se ničega ne bojim tata, mogu biti tokar, poljoprivrednik, pčelar, što god.“ i kad je to spomenuo da bi mogao biti pčelar ja sam mu to omogućio i bio je jako dobar u pčelarstvu i volio je to. To mu je bio temelj zarade. Ipak, preko prijatelja upisali smo ga u Metkoviću u srednju školu od koje je pred kraj odustao. Otišao je u JNA gdje je također bio šikaniran i maltretiran kao hrvatski nacionalist. Kada se vratio, bez noktiju koje je u Makedoniji izgubio na straži, opet se počeo baviti pčelama no to nije dugo potrajalo. Kao da je osluškivao kada će krenuti rat. Prijavio se sa susjedom, Tihomirom Alilovićem, u MUP. Ja nisam znao, meni su rekli „Idemo na Hajduka“, a oni su otišli na liječnički pregled. „Tata vidiš da krvari Hrvatska“, rekao mi je kada je dobio poziv i srcem je otišao za Zagreb.
Na putu za Zagreb upoznao se s Franjom Puljićem, također dragovoljcem koji se prisjetio Ivičinog i njegovog ratnog puta:
„Ivica je bio vizionar, bio je sportaš, bio je visok i vrlo dobro je igrao košarku.Bio je odgovoran i uvijek korektan. Zvali smo ga Charles jer je nosio brčiće poput glumca Charlesa Bronsona. Upoznali smo se 26. studenog u autobusu i skupa smo pristupili Jedinici za posebne namjene Kumrovec, tamo nam je bio zapovjednik Neven Martić. U veljači 1991. išli smo u Karlovac gdje su Srbi održavali demonstracije, onda smo 1. ožujka išli u Pakrac gdje smo imali prve borbe. Kasnije smo čuvali važnije objekte, aerodrom, televiziju. Dnevno smo se znali presvlačiti i po tri puta, malo u civilku, malo u šarenu, malo u plavu uniformu da izgleda kao da nas je više. Nakon „Krvavog Uskrsa“ na Plitvicama, kada se u svibnju ’91. formirala Bojna Zrinski Ivica je bio među fizički najspremnijima, mi smo zadovoljavali sve uvjete da joj pristupimo, no Ivica mi je rekao: Biti će i dolje rat, ajmo mi na jug. I tako smo otišli u Resnik i pristupili 1. bojni 4. gardijske brigade gdje nam je zapovjednik bio Gento Međugorac. Dio bojne je otišao za Kruševo, a nas dvadesetak prema Dubrovniku s ciljem da osnujemo 116. brigadu. Tamo smo u rujnu sudjelovali u zauzimanju vojarne u Pločama i nakon toga smo se uključili u obranu dubrovačkog zaleđa – Čepikuće, Trebimlje, Lisac. Tamo smo bili na terenu i na Tmor, Golubov kamen su došli naši iz Bojne Zrinski i Ivica je pitao njihovog zapovjednika Miljenka Filipovića možemo li se on i ja priključiti njima i tako smo 3. listopada ’91. pošli za Kumrovec gdje je bilo sjedište Zrinskih. Filipović nas je potom poslao za Gospić gdje smo dočekali 1992. godinu i međunarodno priznanje Hrvatske. Već tada se osjećalo da bi se rat mogao preseliti u Bosnu i Hercegovinu i tako smo poslani u Hercegovinu da oformimo pukovniju Ante Bruno Bušić. S nama dvojicom su tako za Ljubuški otišli mislim Tomas Bekavac i Tihomir Alilović. On je ubrzo otišao obučavati ljude u Široki Brijeg. Tada su nam se putevi razdvojili.“, završio je sjećanje Ivičin prijatelj i suborac Franjo Puljić.
Ivica je ondje nakon teškog ranjavanja prebačen u splitsku bolnicu gdje je prilikom drugog operativnog zahvata preminuo. Ozlijede su bile preteške. Ivica Jelčić imao je 26 godina kada je položio svoj život na oltar Domovine.
R.I.P
Moj skolski pocivaj u miru Bozijem.
Bio si predobar cesto te se sijetim🙏💝