Također, svi koji pokušavaju učiniti važnim za našu svakodnevicu teme vezane uz Drugi svjetski rat ili život u bivšoj državi, imaju sve manje slušatelja i sugovornika. A oni koji nam pokušavaju “prodati” alibi da smo mlada država pa bismo zbog toga valjda trebali imati razumijevanja za njihove propuste, manjak rezultata i nedostatak ozbiljnijeg napretka, ispadaju smiješni. Baš kao i oni koji se pozivaju na propuste iz devedesetih, koji nam se iz ove perspektive čine nevjerojatnima u smislu ostvarenja nemogućega… Hrvatska je rođena u okolnostima tragičnog rata i razorne velikosrpske agresiju, koja nam je ostavila ratne štete u vrijednosti od čak 190% predratnog BDP-a. Uz stradanja ljudi, nezapamćene zločine i razaranje baštine, dovoljno je spomenuti da nam je uništeno čak 10% stambenog fonda. Činjenica je da smo sve to morali obnoviti uzdajući se ponajviše u vlastite snage…
Izišli smo na međunarodnu političku pozornicu opterećeni brojnim stereotipima iz bivše države, zasuti propagandnom mašinerijom Beograda te suočeni s kreatorima globalnog javnog mnijenja, koji su u početku bili uvjereni da Slovenija i Hrvatska ruše njima dragu Jugoslaviju, da su uskrsnuli duhovi Drugog svjetskog rata ili da se opet međusobno kolju balkanska plemena. Pošteno smo se namučili i platili nemalu cijenu kako bi svijet shvatio tko je žrtva, a tko agresor; tko je za demokraciju, a tko za totalitarizam; tko je za Europu, a tko za Veliku Srbiju. Nažalost, posljedice ocrnjivanja u globalnoj javnosti osjećamo i danas, a imidž Hrvatske u svijetu bio je opterećen ratom sve do 2003. Tek polovicom prvog desetljeća ovog stoljeća Hrvatska postaje miljenica svjetskih medija kao novootkrivena turistička destinacija.
