Danas je svetu misu u Međugorju predslavio mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, a koncelebrirao mu je nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje.
Na početku svoje propovijedi nadbiskup Vukšić kazao je kako je Isus često molio te da se osobito volio povući u osamu i moliti se Bogu Ocu.
”Smatrao je također vrlo važnim poučiti i svoje učenike, a to je puno puta i uradio”, rekao je nadbiskup Vukšić, a osvrćući se na ulomak iz današnjeg evanđelja, kazao je kako je ”Isus ondašnjoj grupi svojih učenika tumačio kako uvijek treba moliti i nikada ne posustati”.
”Budući da je Božji govor, govor svim ljudima, jednaku poruku Isus danas izražava nama ovdje okupljenima i svakoj zajednici svojih učenika koja se danas širom svijeta okuplja na euharistijsko slavlje”, kazao je nadbiskup Vukšić posebno ističući poruku kako uvijek treba moliti i nikada ne posustati.
Kazao je kako smo u euharistijskom slavlju licem u lice s Gospodinom, jer Isus Krist dolazi među nas, a svaka misa je ono čemu se nadamo živjeti u nebesima – biti licem u lice s Gospodinom.
”Licem u lice svakodnevno smo s ljudima koje susrećemo na svojim životnim putovima. Vrlo nam je ugodno u društvu s nekim osobama. Rado se gledamo i razmjenjujemo misli. Postoje i oni trenuci kada smo s nekim licem u lice, ali pogled nam bježi jer nemamo povjerenja u njih ili oni u nas.
”Postoje trenuci kad je to naše licem u lice s Njim ugodan razgovor, kada očišćenih duša i mirne savjesti razgovaramo s Gospodinom Bogom, ali postoje i oni trenuci, priznajmo jednako tako, kada nam oči bježe od Božjega pogleda, kad nam je nelagodno zbog naših proteklih trenutaka, odluka, stavova, čina i načina susretanja braće i sestara. Stoga, biti licem u lice i na svetoj misi uvijek je iznad svega trenutak zahvale Gospodinu Bogu što dolazi među nas, ali i trenutak za ispit vlastite savjesti – na koji od dva načina smo danas ovdje ja i ti pred licem Njegovim? Čista pogleda, radosni zbog susreta s Njim, radosni čiste duše i savjesti, ili nam negdje bježi oko od njegova čistoga oka, od Njegova pogleda jer se zbog nekih razloga ne osjećamo lagodno u njegovom društvu?”, upitao se mons. Vukšić, koji je kazao i kako su puno rjeđe naše zahvalne i pohvalne molitve od prosbenih molitvi kada se ”licu Božjem obraćamo samo jer nam nešto treba i da mu dostavljamo svoj popis, kao što ga slažemo kada idemo u trgovački centar”.
”Koliko god su opravdane naše prosbene molitve, jednako su opravdane, ali su nažalost puno rjeđe molitve koje nazivamo zahvalnima i molitve koje nazivamo pohvalnima. Najkršćanskija je pohvalna molitva Gospodinu Bogu. Zahvalne molitve dio su kršćanske duhovnosti – mnoštvo je blagoslova u našim životima, počevši od života koji nam je darovan, ali rjeđe nego li prosimo zahvaljujemo Gospodinu Bogu”, opomenuo je nadbiskup Vukšić, istaknuvši i još kako je sve što nam je dragi Bog u našim životima dao jest i vrijeme i mjesto i prilika za molitvu.
”Jedna riječima, druga djelima, treća pogledom, četvrta odgovornim odnosom prema svemu što je oko nas i tako redom…”, objasnio je nadbiskup Vukšić i na kraju svoje propovijedi dodao kako je dobro imati prava pravila i prava načela, a onda je pozvao da ”zahvalimo Gospodinu Bogu, pogotovo za one trenutke, kada smo u životu znali primijeniti prava pravila po Kristu Gospodinu našemu”. Cijelu propovijed nadbiskup Vukšića možete poslušati u audiozapisu.
