Prvi sam put Vladimira Markotića susreo tijekom, moglo bi se reći, povijesnoga iseljeničko-domovinskoga simpozija „Hrvatska i Hrvati u 20. stoljeću”, 2. – 7. listopada 1988., u Sydneyju, Australija, na koji su se iz Hrvatske usudili doći Vlado Gotovac, Pero Budak, Stjepan Šešelj i umjetnik Ante Starčević. Družeći se s Vladom tih nekoliko dana nije me iznenadila širina njegova znanja i pogleda, nego njegova poniznost i dobrodušnost, a uz te vrline, bio je neumoran i ustrajan u radu –profesionalnom i, što se kaže, na „hrvatskoj njivi”. Tih i strpljiv, ali poduzetan, svestran i uporan.
Vladimir Markotić rođen je u Banjoj Luci 16. srpnja 1920. od oca Filipa, rodom iz Grabovnika kod Ljubuškog, i majke Elizabete rođene Weigl, židovskih korijena. Nakon završenih pravnih nauka, Filip je kraće vrijeme živio i radio u Banjoj Luci, a potom je otvorio odvjetnički ured u Slavonskom Brodu. Politički je bio vrlo aktivan te više puta biran za narodnoga zastupnika na listi Hrvatske seljačke stranke. Sudjelovao je i u sazivu Hrvatskoga državnoga sabora 1942. Nakon rata osuđen je na 16 godina zatvora (smanjeno na 10), ali je umro (službeno je tako rečeno) u zatvoru Stara Gradiška 1946. godine.
Nakon završene gimnazije Vladimir je studirao u Zagrebu. Budući da je u tim mladim godinama bio „lijevo orijentiran”, neopravdano je pao pod sumnju da je „skojevac” pa ga je otac sklonio u Graz na studije. U Ameriku je došao preko Švicarske 1947. godine. Magistrirao je antropologiju na Sveučilištu u Indiani 1955., a doktorirao 1963. na Harvardu. Od emigranta do Harvarda, nije bio lagan put. Premda je bio stipendist, morao je studirati i raditi da bi prehranio mladu obitelj. Supruga Margarete, rodom iz Frankfurta, i Vlado imali su tri kćeri.
Profesionalne staze
Još kao doktorand Vladimir je uspješno predvodio i nadzirao arheološka istraživanja (1958. – 1962.) na nekadašnjem imanju Thomasa Jeffersona, jednoga od ključnih ljudi u borbi za američku neovisnost i potom tvoraca američkoga političkoga sustava. Jefferson je svoje golemo imanje kod Charlottesvillea, u državi Virginiji, nazvao Monticello i na njemu su pokopani njegovi zemni ostatci.
Nakon Harvarda, Vlado je predavao na Državnom sveučilištu u Illinoisu (1962. – 1965). i tijekom tih nekoliko godina uspješno istraživao prapovijesnu nastambu Gourd Creek Cave, nedaleko od gradića Rolla u državi Missouriju. Bio je također jedan od utemeljitelja Central Illinois Archeological Society. Od 1965. do umirovljenja godine 1986. bio je profesor na Sveučilištu u Calgaryju u Kanadi.
I nakon odlaska u mirovinu nastavio je s istraživačkim djelatnostima. Aktivno je surađivao s kolegama na sveučilištu sve do 1990. godine. Objavljivao je priloge iz arheologije i pisao recenzije objavljenih knjiga iz tog područja. Nije ga zanimala samo arheologija nego i antropološka pitanja jezika, etnografije, vjere, rodbinskih veza i odnosa…, posebice teme koje su se odnosile na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Markotić je uvijek bio povezan s raznim kulturnim djelatnostima među hrvatskim iseljenicima i to na više razina. Bio je sveprisutan među Hrvatima u Calgaryju, a sudjelovao je na razne načine i u radu Hrvata u Kanadi, od objavljivanja stručnih i popularnih članaka do organiziranja predavanja, konferencija i simpozija. Objavljivao je članke u časopisu Hrvatske akademije Amerike Journal of Croatian Studies. Prepoznatljiv je bio njegov prilog o hrvatskoj arheološkoj ostavštini objavljen u knjizi Croatia, Land, People, Culture (Vol. I, 1964.). Pisao je o Hrvatima u Italiji i Albaniji; istraživao je biografske podatke o Hrvatima u Americi i pisao o njihovim uspjesima. Može se ukratko reći, većinu svojih znanstvenih priloga posvetio je hrvatskim temama i u svojim izlaganjima, znanstvenim i popularnim, nastojao je kanadskoj i američkoj javnosti predočiti bogatstvo hrvatske kulturne baštine.
Umro je 18. studenog 1994. a njegova bogata knjižnica i pisana ostavština nalaze se na Sveučilištu u Calgaryju.
Dodatna crtica
Vladimirov mlađi brat Zvonimir (Matthew Zvonimir) rođen je u Slavonskom Brodu 20. studenoga 1929. Također je došao u Ameriku nedugo nakon Drugoga svjetskoga rata. Doktorirao je pravo na Harvardu. Radio je za federalne vlasti u Washingtonu. Ali i on se bavio hrvatskim povijesnim temama i sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima. Umro je u Kaliforniji 15. listopada 2001.
