Prvog dana u 2024. godini obilježava se treća godišnjica strašne tragedije koja je potresla ovaj dio Europe.
Na kobnom dočeku Nove godine u jednoj vikendici u mjestu Tribistovo kod Posušja osmero mladih preminulo je uslijed trovanja ugljičnim monoksidom.
U nezapamćenoj tragediji živote su prerano izgubili:
Ivan Miličević, rođen 29.8.2001.
Stipe Romić, rođen 27.9.2001.
Mirela Rezo, rođena 8.9.2001.
Žana Pavković, rođena 15.9.2001.
Mia Soldo, rođena 4.8.2001.
Stipe Pavković, rođen 22.9.2001.
Marija Pavković, rođena 16.4.2001.
Stjepan Jukić, rođen 9.8.2001.
Nebeski anđeli, vas osmero počivajte u miru.
Sjetimo ih se u našim molitvama!
“Nikad u Rakitnu nije bilo toliko ljudi. I nikada ljudi u Rakitnu nisu bili tako tužni. Nisu se sramili jedan drugog zbog suza, uzdaha, jecaja. Odzvanjaju stihovi pjesme koja želi uliti snagu u svu tu tugu: “I ni jedan koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada”. Baš nikada. Toliko je ljubavi tu u crkvenom dvorištu, tu pod padinama Čvrsnice.
A kada je na koncu, na onom zadnjem ophodu prema vječnom počinku, zazvonilo zvono sv. Ivana, potekao je jecaj, gorak plač. Zvono sv. Ivana breca tugu, a puk plače, i samo plače. Ljesovi teku svojoj vječnosti.
Suton je pao na Rakitno, na groblja. Svijeće s nebom razgovaraju. Pucketaju. Griju srce. Toče svoje voštane suze i za dragom djecom tuže.” – opisa svoje dojmove ukopa posuške mladosti fra Ante Marić.
