Kratkotrajna pažnja, sve veći utjecaj društvenih mreža i ubrzan razvoj umjetne inteligencije samo su neke od promjena koje obilježavaju odrastanje današnjih generacija. O tome kako te promjene utječu na mlade, obrazovanje i komunikaciju za Večernji list govorio je profesor sociologije i logike Mile Logara. Jedna od promjena koje primjećuje među učenicima odnosi se na način usvajanja sadržaja i koncentraciju tijekom nastave.
Važnost prilagodbe
”Današnji učenici puno se teže snalaze s duljim tekstom jer su kod većine pažnja i koncentracija kratkotrajne i nastava se jednostavno mora prilagoditi tome. Današnji učenici su odrasli u figuralnoj kulturi, što znači da sadržaj uglavnom usvajaju kroz slike/videe, dok je nastava uglavnom ostala u diskurzivnoj kulturi (dominacija teksta i usmenih izlaganja).” Prema njegovim riječima, društvene promjene odvijaju se sve brže, a obrazovni sustav mora pronaći način da se prilagodi novim generacijama. “Šanse da ćemo ‘natjerati’ cijelu generaciju učenika da se ‘vrate’ tekstu su nikakve (mislim da to ni ne treba raditi), već treba izvući maksimum iz društvenih promjena, koje su sve brže. Ti mladi su jedina šansa da umjetnu inteligenciju stave pod kontrolu, naša generacija tu ništa nije napravila, dijelom i zato što nije upućena u ono što se događa, iako stariji često vole misliti da su oni koji dolaze nakon njih manje sposobni.” Govoreći o umjetnoj inteligenciji, Logara smatra da ona danas značajno utječe na način razmišljanja i donošenja zaključaka. “Razvojem umjetne inteligencije čovjek je pao u drugi plan, često se vidi i kod starijih nekritičko vjerovanje u ono što umjetna inteligencija tvrdi, mlađi se još više oslanjaju na nju, u nekim slučajevima toliko da postaje upitna sposobnost snalaženja u životu ‘izvan mreže’.” Govoreći o
ulozi tehnologije u suvremenom društvu, Logara smatra kako svako povijesno razdoblje ima ideje koje ga obilježavaju i oblikuju način na koji ljudi promatraju svijet. “Središnja ideja antičkog doba je bila priroda, srednjeg vijeka Bog, novog vijeka znanost, a danas su to tehnologija i čovjek. Svako vrijeme ima svoje idole, očito je koji su idoli današnjeg vremena i oni utječu na sve, ne samo na mlade.” Kada je riječ o kritičkom razmišljanju mladih, ističe da obrazovni sustav ima važnu ulogu, ali da ne može preuzeti odgovornost za sve procese u društvu. “Jedna od zadaća obrazovnog sustava je omogućiti im usvajanje metoda i kategorijalnog aparata koji će im omogućiti kritičko razmišljanje i analizu. To je sve što možete napraviti, nikoga ne možete prisiliti da razmišlja ili analizira nešto ako ga to ne zanima ili jednostavno ne želi.” Osvrnuo se i na budući razvoj umjetne inteligencije, ističući kako su moguće različite posljedice njezina daljnjeg napretka. “AI se razvija i ne trebate biti analitički genij da vidite da postoje dva scenarija koja su izglednija od drugih, a nijedan nije dobar. Prvi je da AI postane AGI, dakle, bolji od ljudi pa Terminator više neće biti znanstvenofantastični već dokumentarni film, a drugi je da umjetna inteligencija iznevjeri očekivanja investitora i obećana tehnološka revolucija izostane. Nekretninska kriza prema onoj informacijskoj bit će mala maca i iluzorno je misliti kako se to nas ne tiče jer račune u konačnici uvijek podmiri društvo, a najteže budu pogođeni oni s dna socijalne ljestvice koji ne mogu predvidjeti promjene ili ne mogu ništa učiniti u povodu toga, iako im je jasno što se događa.” Osim obrazovanja, značajne promjene vidljive su i u međuljudskim odnosima te svakodnevnoj komunikaciji. “Ljudi, pogotovo mlađi, na tramvajskim/ autobusnim postajama vrlo su rijetko komunicirali, svatko je bio ‘zabijen’ u svoj mobitel, ta promjena se polako uvukla i u svakodnevne interakcije, ljudi se sastanu na kavi, pa ako ih je više od dvoje, obično barem jedno u skupini ‘visi’ na mobitelu.” Profesor ističe da sve više mladih prednost daje komunikaciji putem tehnologije. “Jako puno mladih smatra da je lakše komunicirati preko mobitela,nego licem u lice, a nije rijetko naići ni na starije ovisnike o tehnologiji. Tehnološke promjene ubrzavaju društvene, na to se moramo pripremiti.” Posebno se osvrnuo na društvene mreže i njihov utjecaj na oblikovanje stavova. “Društvene mreže i mlade i odrasle često zatvaraju u ideološke ‘torove’ jer algoritmi prikazuju ono što ‘misle’ da želimo vidjeti, a to su stavovi slični našima (uz hrpetinu prigodnih reklama).” Ipak, naglašava kako tehnologiju ne treba promatrati isključivo negativno, nego kao alat čiji učinci ovise o načinu korištenja. “Društvene mreže, kao i internet, su alat, umjetna inteligencija isto, ali situacija je takva da bi stvari mogle izmaknuti kontroli. Slično je s vatrom, vrlo korisna stvar za ljudsku vrstu, ali izvan kontrole radi jako mnogo štete.” Smatra da je njihov utjecaj danas veći nego ikada. “Nekad su marksisti pisali da je škola glavni ideološki aparat države u kapitalizmu. Danas je svima jasno da su to društvene mreže, samo što nije potpuno jasno pod čijom su one kontrolom, što je još opasnije, jer ne možete jasno identificirati izvore manipulacije, a uopćene fraze poput globalne tehnološke oligarhije za većinu su lišene bilo kakvog sadržaja.” Govoreći o budućnosti obrazovanja, Logara naglašava kako je ključno da ono ostane relevantno za generacije koje dolaze.
Učenje kako komunicirati
”Najveći izazov za obrazovanje je da ostane relevantno i zanimljivo onima koji ga pohađaju. Tehnološke i društvene promjene odvijaju se pred našim očima i zadatak obrazovanja je te promjene anticipirati i sve zainteresirane pripremiti na njih. Nismo proroci, ne možemo predvidjeti sve događaje i promjene, ali puno toga je prilično predvidivo i nužno je da se svakoj generaciji (na jeziku koji razumije, bilo to kroz tekst, video ili nešto treće) omogući prilagodba tim promjenama.” Prema njegovu mišljenju, prilagodba promjenama ne znači odbacivanje novih oblika komunikacije, nego njihovo bolje razumijevanje i korištenje. “Ne komuniciramo svi na isti način, ali ne mislim da je rješenje bježanje od komunikacije (napose one virtualne, prilagođene mlađim generacijama), već učenje kako komunicirati da naša poruka dopre do onih kojima je namijenjena.” Na kraju se osvrnuo i na pitanje vrijednosti koje društvo prenosi mladima. “Što se tiče vrijednosti, bojim se da mi kao društvo nemamo definirane zajedničke vrijednosti, te vrijednosti, osim u vrlo općenitom smislu, nisu definirane ni u obrazovanju, zato obrazovni sustav pomalo luta u tome koje točno vrijednosti bi trebao prenositi mladima i koja znanja i stavovi će ih potaknuti da grade naše društvo, a ne da ih obrazujemo da budu radna snaga u stranim društvima.”
