Dok je Neum široj javnosti poznat ponajprije po moru i turizmu, samo nekoliko kilometara od obale krije se sasvim drukčiji svijet. Neumsko zaleđe moglo bi se bez pretjerivanja nazvati dolinom megalita – prostorom prepunim ostataka prapovijesnih gradina, kiklopskih zidova, kamenih građevina, gomila, špilja i drugih tragova života starih nekoliko tisuća godina.
Na bogatstvo ovog prostora godinama upozorava dr. sc. Goran Glamuzina, dipl. ing. geologije, autor portala Megaliti Hercegovine, koji je tijekom brojnih terenskih obilazaka evidentirao niz dotad slabo poznatih ili potpuno nepoznatih lokaliteta.
Jedno od posebno zanimljivih otkrića Glamuzina opisuje kao svojevrsne prapovijesne „klima-uređaje“ stare oko 4000 godina. Riječ je o kamenim konstrukcijama koje autor povezuje s načinom na koji su drevni stanovnici neumskog krša koristili prirodne osobine kamena, podzemlja i strujanja zraka.
No to je samo dio mnogo veće priče.
Megaliti gotovo na svakom brdu
Glamuzina je još ranije upozoravao da se na području neumskog zaleđa nalazi iznimno velika koncentracija prapovijesne graditeljske baštine.
Prema njegovim terenskim istraživanjima, pojas od Trebimlje na istoku do Oskorušnice na sjeverozapadu obiluje prapovijesnim i ilirskim zidinama, građevinama, gomilama i ostacima naselja.
Posebno se izdvaja područje Neumskog Gradca, gdje su evidentirani monumentalni megalitsko-kiklopski zidovi. Glamuzina dio tih građevina povezuje s ranim brončanim dobom, odnosno vremenom prije približno četiri tisuće godina.
Na području Gradca zabilježena je i špilja s ostacima prapovijesne keramike i uređenih kamenih zidova, koju Glamuzina interpretira kao nekadašnju obrednu špilju smještenu ispod megalitske gradine.
Izgubljeni gradovi neumskog zaleđa
Posebno intrigantan lokalitet nalazi se na brdu Pasjeka kod Neumskog Gradca. Glamuzina ga opisuje kao veliko protourbano prapovijesno naselje s glavnom akropolom, podakropolskim prostorom i mogućim obrednim dijelom.
Još jedan kompleks nalazi se na Šeniku iznad Radeža i Neuma, gdje su evidentirani ostaci megalitske gradine koju autor također povezuje s brončanim dobom i posuškom kulturom. Osim arheoloških ostataka, ovaj prostor obiluje špiljama, jamama, potkapinama, fosilima i starim izvorima vode.
Ranija istraživanja obuhvatila su i područja Glimoča, Moševića, Grabovice, Prapratnice, Kiševa, Babina Dola i Kovrage, gdje su zabilježene različite kamene građevine, gradine i tragovi starih komunikacija.
Neum nema samo more
Sve zajedno daje potpuno drukčiju sliku neumskog kraja. Iza turistički poznate obale nalazi se područje koje tek čeka sustavno arheološko istraživanje, dokumentiranje i valorizaciju.
Upravo zato naziv „Neumska dolina megalita“ možda najbolje opisuje potencijal ovog dijela Hercegovine.
Od gradina i golemih kiklopskih zidova, preko špilja i prapovijesnih naselja, pa sve do neobičnih kamenih konstrukcija koje Glamuzina opisuje kao drevne „klima-uređaje“, neumsko zaleđe pokazuje da bi budućnost turizma ovog kraja mogla biti vezana ne samo uz Jadransko more nego i uz njegovu tisućama godina staru, još uvijek nedovoljno istraženu baštinu.
Družba Gangorohodci iz Ljubuškog pokazala kako se može čuvati i promovirati drevna baština
Govoreći o mogućnostima valorizacije megalitskih i ilirskih lokaliteta u neumskom zaleđu, dr. sc. Goran Glamuzina posebno izdvaja pozitivan primjer iz Ljubuškog – Družbu Gangorohodci, lokalnu planinarsku skupinu čiji su članovi, osim planinarenja, veliki zaljubljenici u drevnu hercegovačku i ilirsku baštinu.
Gangorohodci su na nekoliko drevnih lokaliteta s ilirskim gradinama i gomilama na širem području Ljubuškog napravili konkretne poteze kako bi ih približili posjetiteljima. Uređivali su i čistili pristupne staze i putove koji su prethodno bili teško prohodni ili gotovo potpuno zarasli, vodeći pritom računa da svojim zahvatima ne naruše niti devastiraju same lokalitete.
Uredili staze, postavili ploče i izradili brošuru
Njihov angažman nije ostao samo na uređenju pristupa. Na pojedinim mjestima postavljeni su i opisni paneli i ploče koji planinarima i posjetiteljima približavaju vrijednost lokaliteta do kojih se uspinju.
Družba Gangorohodci napravila je i tiskanu promotivnu brošuru u kojoj je predstavljeno nekoliko vrijednih monumentalnih prapovijesnih i ilirskih lokaliteta s područja Ljubuškog.
Time se, ističe Glamuzina, ne promoviraju samo planinarske rute nego se istodobno podiže svijest o bogatoj, a još uvijek nedovoljno poznatoj drevnoj baštini ljubuškog kraja.
Ljubuški lokaliteti privukli i strane planinare
Rezultati takvog pristupa već su vidljivi. Prema Glamuzini, uređeni lokaliteti i staze privukli su brojne domaće, ali i strane planinare, koji danas mogu znatno lakše doći do drevnih gradinskih i gomilskih uzvišenja u okolici Ljubuškog.
Upravo taj primjer autor Megalita Hercegovine navodi kao mogući model za Neum i njegovo zaleđe, gdje se nalazi niz iznimno zanimljivih megalitskih i prapovijesnih lokaliteta.
Ljubuški kao primjer Neumu
Ono što su Gangorohodci napravili na području Ljubuškog pokazuje kako se uz relativno male zahvate drevna baština može učiniti dostupnijom, a istodobno sačuvati od devastacije.
Sličnim uređenjem staza, označavanjem lokaliteta, postavljanjem informativnih ploča i njihovom turističkom promocijom mogao bi se dodatno valorizirati i golemi potencijal neumskog zaleđa.
Takve inicijative ne moraju dolaziti isključivo od planinarskih i drugih udruga. Glamuzina smatra kako bi se u njih mogle uključiti i lokalne institucije i turističke strukture, čime bi se dio danas gotovo nepoznate prapovijesne baštine Hercegovine mogao zaštititi i pretvoriti u zanimljiv sadržaj za planinare, izletnike, turiste i ljubitelje povijesti.
Tako priča o prapovijesnim „klima-uređajima“ starim oko 4000 godina u neumskom zaleđu dobiva i zanimljivu ljubušku poveznicu – Družba Gangorohodci već je pokazala kako drevni hercegovački lokaliteti mogu ponovno oživjeti bez narušavanja njihove autentičnosti.
Izvor i istraživanja: Megaliti Hercegovine – dr. sc. Goran Glamuzina, dipl. ing. geologije
