Povodom 36. obljetnice Prvoga sabora Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, održanog 18. kolovoza 1990. u Sarajevu, rektor Fakulteta sigurnosti i obrane ‘Franjo Tuđman’ u Zagrebu prof.dr.sc. Ivo Lučić objavio je na Maxportalu opsežan osvrt na osnivanje HDZ-a BiH, političke prilike s početka višestranačja te ljude koji su sudjelovali u prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini.
Osvrt prenosimo u cijelosti:
U utorak 18. kolovoza 2026. napunit će se 36 godina od održavanja Prvoga sabora Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Ideja o osnivanju ogranaka HDZ u BiH pojavila se ubrzo po osnivanju stranke u Zagrebu. Politika i poruke dr. Franje Tuđmana okupljale su veliki broj pristalica.
HDZ je nastajao i osnovan je kao globalni hrvatski nacionalni pokret koji je svoje podružnice imao među Hrvatima po cijelom svijetu od Njemačke i Švicarske do Sjedinjenih Američkih Država, Argentine i Australije.
Dok su muslimanske i srpske nacionalne stranke osnivali sveučilišni profesori i dojučerašnji komunistički funkcionari i ideolozi, hrvatsku politiku su, uz rijetke izuzetke, poveli mladi ljudi, idealisti, bez političkog i upravljačkog iskustva. Hrvati u BiH nisu imali nacionalne institucije, niti odgovarajuću zastupljenost unutar postojećih institucija preko kojih bi se eventualno moglo izvesti političko i kadrovsko strukturiranje stranke.
Glavni oslonac novonastalom nacionalnom pokretu postala je Katolička crkva. I to ne službena Crkva, nego njezini dijelovi, odnosno neki svećenici koji su ostvarili znatan utjecaj na HDZ, posebno na njegovu kadrovsku politiku. To je bilo vidljivo od samoga početka kada se za predsjednika Inicijativnog odbora HDZ-a nametnuo sarajevski ortoped dr. Davor Perinović. On je u politiku, a kasnije i na čelo HDZ-a došao na preporuku i uz podršku don Ante Jelića tadašnjeg župnika župe Svetog Josipa na Marin dvoru u Sarajevu.
U Sarajevu je 19. siječnja 1990. sa skupinom istomišljenika osnovao Inicijativni odbor HDZ-a BiH, a 2. lipnja iste godine u Duvnu je izabran za predsjednika Koordinacijskog odbora HDZ-a iz BiH. Istovremeno su diljem BiH osnivani inicijativni odbori HDZ-a.
Nakon brojnih zabrana i sukoba s vlašću ali i međusobnog sukobljavanja unutar inicijativnih odbora, u Sarajevu je 18. kolovoza 1990. održan Prvi opći sabor HDZ BiH.
Za predsjednika HDZ-a BiH aklamacijom je izabran (bolje reći nametnut) Perinović, čija su stajališta i ponašanje proteklih mjeseci izazvali nezadovoljstvo velikog dijela članova i simpatizera stranke. Njegovo nametanje na čelo HDZ-a BiH podijelilo je sudionike Sabora.
Dok su jedni bili presretni zbog nacionalnih zastava i ukupnog ozračja, drugi su bili duboko nezadovoljni izborom predsjednika i čelništva. Svoje nezadovoljstvo iskazali su zvižducima, što je bilo neviđeno na skupovima drugih nacionalnih stranaka u BiH.
Politička karijera Davora Perinovića u funkciji predsjednika HDZ BiH kratko je trajala. Dan nakon što je postavljen za predsjednika HDZ BiH, na osnivačkom skupu HDZ-a u Ljubuškom okupilo se nekoliko desetaka tisuća članova i simpatizera te stranke.
Perinović je izviždan od većeg broja nazočnih i morao je prekinuti svoje izlaganje. Time je nakon jednoga dana mandata prestao biti stvarni predsjednik HDZ BiH. Na sjednici svih tijela HDZ-a održanoj u Zagrebu 7. rujna 1990. Perinović je smijenjen s dužnosti.
Nakon Perinovićeve smjene vršiteljem dužnosti predsjednika HDZ-a BiH imenovan je sportski novinar iz Sarajeva Stjepan Kljuić. Pokazalo se da ni on nije bio u stanju artikulirati autentičnu hrvatsku politiku u BiH. Umjesto toga, on je još čvršće zastupao promuslimansku politiku i muslimanske interese u BiH, s uvjerenjem da je to i hrvatska politika te da su to i hrvatski interesi.
HDZ BiH nije imao sreće sa svojim predsjednicima, što nikako ne znači da ih se može izbrisati iz stranačke povijesti. U kakvim je uvjetima osnivan HDZ svjedoče sustavni politički, medijski pa i fizički napadi na stranku, njezine dužnosnike i članstvo.
Ozbiljniji su napadi zabilježeni u Mostaru, Jablanici, Livnu, Kupresu te na drugim mjestima. Četiri i pol desetljeća sotoniziranja (političkog) hrvatstva u BiH sprječavalo je mnoge da se naviknu na hrvatske zastave i javno izražavanje hrvatstva. Otpori su bili najjači u sredinama koje su se isticale jugoslavenstvom.
Prvi slobodni izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. studenoga 1990. Koalicija nacionalnih stranaka pobijedila je osvojivši svih sedam mjesta za članove Predsjedništva i 84% mandata u Skupštini SR BiH. Za članove Predsjedništva SR BiH s liste HDZ-a izabrani su Stjepan Kljuić i Franjo Boras.
Nacionalne stranke imale su većinu i u Skupštini SR BiH. Stranka demokratske akcije dobila je 86 (35,85%) zastupnika u Skupštini SR BiH, Srpska demokratska stranka dobila je 72 (30%), Hrvatska demokratska zajednica 44 (18,35%), Savez komunista – Socijaldemokratska partija 14 (5,83%), Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH 12 (5%) i sve ostale stranke 12 (5%) zastupnika.
Prema nacionalnoj strukturi u Skupštinu SR BiH izabrano je 99 (41,25%) Muslimana, 85 (35,41%) Srba, 49 (20,41%) Hrvata i 7 (2,93%) ostalih.
Za usporedbu navedimo da je prema popisu koji je proveden 1991. godine u SR BiH živjelo 43,74% Muslimana, 31,33% Srba, 17,27% Hrvata i 7,66% ostalih naroda. U oba vijeća Skupštine BiH izabrana su 44 zastupnika Hrvatske demokratske zajednice BiH. Bilo je to u vremenu kada nije bilo borbe za pozicije na listama, kada se političkim radom nije puno dobivalo, a moglo se puno izgubiti, pa i život.
Danas smo svjedoci sustavnog prešućivanja, pa i krivotvorenja povijesti. Zato želim navesti imena zastupnika HDZ-a u prvom sazivu Skupštine BiH, a posebno želim spomenuti one koji su umrli i ne mogu se oglasiti.
Neki od njih bili su moji bliski prijatelji kao Ivan Bagarić, Ivan Šarac i Radoslav Dodig, koji su nas nažalost prerano napustili. Marijana Višticu ubili su srpski vojnici još u rujnu 1992. Mesud Šabanović umro je relativno rano od posljedica teškog ranjavanja na slavonskom ratištu gdje je ostao bez obje noge.
Od ostalih ne ću nikoga izdvajati jer mi se to čini neprimjerenim, ali nešto ipak želim naglasiti. U dugim razgovorima koje smo vodili tih teških dana i noći mogu reći da se apsolutna većina zastupnika HDZ-a u Skupštini BiH zalagala i borila za temeljna ljudska prava te univerzalnu slobodu i demokraciju.
Istovremeno,
