Treće predavanje, na temu »Laž kao sredstvo proizvodnje “istine”«, održao je povjesničar mr. Stjepan Lozo. Između ostaloga rekao je sljedeće. »Iako i riječ “neistina” i riječ “laž” jednako označuju kako neki iskaz, neka iznesena tvrdnja ne odgovara stvarnosti, te se dvije riječi u svojoj sadržanoj poruci ipak bitno razlikuju. Dok neistina može biti iznesena nehotično, primjerice zabludom, laž razumijeva svjesno iznošenje netočne tvrdnje. Namjerno iznositi neistine o drugom, klevetati, mogu pojedinci, a mogu i organizirane zajednice po svojim istaknutim predstavnicima. Iznošenje laži o drugome, klevetanje, može uništavati imovinu i zdravlje neke konkretne osobe, pa i naroda, čak i sam njihov život. … Krajem lipnja 1941., uz objavu projekata stvaranja Velike Srbije, srpska strana pušta u optjecaj “Valerijanov memorandum” koji lažno optužuje Hrvate da su već do tada, tobože, pobili 100.000 nedužnih Srba u NDH. Bio je to u osnovi jednostavan model propagande. Cilj je bila etnički čista Velika Srbija, naseljena samo Srbima, a način njezina ostvarenja je vojna provedba genocida nad Hrvatima. Srpska propaganda trebala je izvršenje stvarnoga genocida nad Hrvatima prikrivati agresivnim ozloglašivanjem Hrvata za izmišljeni genocid nad Srbima. To je i činila kako u Berlinu i Rimu, tako i u Londonu, New Yorku i na drugim stranama. Izrada “Valerijanova memoranduma” organizirana je pod pokroviteljstvom tadašnjeg prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve (SPC-a) mitropolita Josifa Cvijovića, čovjeka koji se prethodno borio s oružjem u rukama kao četnik za velikosrpske ciljeve u Makedoniji. Rad na memorandumu počeo je polovicom lipnja 1941., a obavljao se u Muzeju SPC-a u Beogradu. Za tu nakanu SPC je osnovala posebno povjerenstvo kojem je predsjedao episkop zvorničko-tuzlanski Nektarije Krulj. Memorandum je potpisao episkop Valerijan Stefanović, vikar patrijarha SPC-a, u ime čitave SPC, kao njezin službeni dokument. Taj dokument i danas je službeni dokument SPC-a, pa se može držati da i dalje nanosi tešku štetu časti i životu Hrvata, moguće čak i u Vatikanu. Ta velikosrpska kleveta Hrvata nije samo nekakva prilagođena izmišljotina, ona je sramotna laž. Po mnogim dostupnim podatcima, naime, može se zaključivati kako do 23. lipnja 1941. na teritoriju NDH nije stradalo ni 1.000 Srba po svim osnovama, dakle ni 1% od optužbe iznesene u dokumentu SPC-a.«
Simpozij je završio zahvalom svim mnogobrojnim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu i na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu. Program je vodila Višnja Spajić. Posjetitelji su još neko vrijeme ostali u druženju i razgovoru.
