Glumac i pjevač benda Croatica smatra da, kao sin poginulog dragovoljca, ima izraženiji senzibilitet za tematiku kojoj je posvetio svoj umjetnički rad
Peru Eranovića mnogi poznaju kao glumca HNK Split, koji godinama na pozornicama neumorno predstavlja monodramu ‘Priče iz Vukovara’ – autorski projekt nastao na temelju proznih zapisa i ratnih izvještaja Siniše Glavaševića. Drugi njegov projekt, u kojem je vokal, autor teksta i glazbe, je bend Croatica s kojim je prije nekoliko dana izdao osmi singl ‘Crni čelik’.
– Izbacili smo novu pjesmu koja je posvećena bojovnicima HOS-a, ali i svim hrvatskim braniteljima na čijoj žrtvi baštinimo slobodu. Nastala je u duhu onoga što radimo zadnje tri godine. Napisao sam je prošle godine kao osobni odgovor na sva politička napucavanja s imenom HOS-a i onim što on jest. Vrhunac je bio ekshumacija tijela Žarka Manjkasa Crvenkape i amblem HOS-a koji je, ispod tog 30 godina nakupljanog blata na njegovom raspadnutom tijelu, bio najčišća stvar koja se u političkom javnom prostoru mogla uočiti. Pjesma je ujedno zahvala Žarku Manjkasu, Jean Michelu i Thomas Crowleyju na toj kristolikosti koja je dosegla vrhunac, dali su cijelog sebe za nas druge – objašnjava nam Eranović.
Vokalist splitskog benda ponosan je što su i napravili izvrstan spot za pjesmu, kao i za sve dosadašnje.
– Smatram kako je to velika stvar za jedan mladi sastav. Komentari publike su uglavnom pozitivni. Ima i kritika, neke od njih su konstruktivne dok ima i onih koje su same sebi svrha u svojoj negativnosti – zaključio je Eranović.
Mnogi u komentarima često Peru uspoređuju s Thompsonom. To i ne čudi, kada je publika njihov rad dočekala s oduševljenjem jer su gladni ovakvih uradaka.
– Svi iz Croatice odgojeni smo na toj glazbi te smo stasali na njegovim pjesmama. Smatram kako je Thompson jedinstven. Mi smo samo pridružene mlade snage koje imaju svoj put, ali dijelimo srodne motive u svom stvaralaštvu. Ako nas već uspoređuju s nekim, drago mi je da je to s jednim od najboljih. Marko je ‘čunka’, a mi se ne opterećujemo hoćemo li ikada puniti stadione i arene poput njega. Bitno da je u svemu ovome prisutna ljubav i da smo u tome svemu do kraja pošteni – kratko se osvrnuo na naše navode.
Potom je otkrio kako uopće nije trebao biti pjevač benda, ali se pred mikrofonom našao spletom okolnosti.
– Na neki način me na to nagovorio Tiho Orlić. Po vokaciji nisam pjevač, ali se trudim. Još uvijek se nadam naći vokal, kao Neno Belan sam, on još uvijek tražim pjevača – kroz šalu će naš sugovornik.
Osim Pere, splitski sastav čine gitarist Joško Cikatić, basist Miran Židić, klavijaturist Ivan Rogošić, bubnjar Marin Bobeta, producent Boris Stanić i videoproducent Andrija Jurčević.
– Joško radi na Institutu za oceanografiju, Miran je laborant, Ivan ima tvrtku za restauraciju crkvi, dok su Marin i Boris profesionalni glazbenici. Ja sam svestran, a tu se moram zahvaliti supruzi Katarini bez čije podrške ništa ne bih mogao. Obitelj nam je uvijek na prvom mjestu i blagoslov je od iste imati podršku u onome što volim – objašnjava nam glumac i pjevač Croatice.
Sam naziv ovog splitskog benda već slušatelja uvodi u samu srž tema koje će se provlačiti kroz njihovo stvaralaštvo.
– Još se samo u Hrvatskoj netko u 2023. godini iščuđava da se netko kroz metal i rock ‘n’ roll bavi temama iz povijesti. Motivi junaštva još su u doba antike bili atraktivni i redovni gosti u umjetničkom izričaju. Zapadna glazbena industrija je to prepoznala prije 30 godina, tako imamo švedski Sabaton koji pjeva o povijesnim temama. Tu iskru junaštva svi bi voljeli imati probuđenu u sebi, svi bismo mi u dubini sebe željeli biti tako hrabri. Danas je mirnodoblje pa možemo pjevati o onima koji su bili tako hrabri i kojima se, bez ikakvog pretjerivanja, baš divnim – iskreno će.
Osim toga, Croatica zvuči nekako ‘metalski’ i kad se izgovara, pa podcrtava zvuk koji žele njegovati.
– Što je rock ‘n’ roll nego buntovnik, pojedinac koji staje nasuprot sustava. Kada me netko pita je li blaženi Alojzije Stepinac osoba koja je zaslužila rock pjesmu, kažem da je. Hrvatska povijest je bogata junaštvom koje nije mitsko – priča nam Pere koji je imao samo dvije godine kada mu je 1992. godine na južnom ratištu poginuo otac Stipe.
Smatra da, kao sin poginulog dragovoljca, ima izraženiji senzibilitet za tematiku kojoj je posvetio svoj umjetnički rad.
S diplomskom predstavom ‘Priče iz Vukovara’ obišao je dobar dio Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i daleke Kanade te dobio i nagradu za najboljega mladog glumca do 28 godina. Pere smatra kako njegovi projekti imaju i pedagoški karakter, a želja mu je prenositi povijest novim naraštajima.
– Predstavu sam izveo negdje oko sto puta. U ovom vremenu letargije i osiromašenog duha, smatram da smo mi umjetnici ti koji imamo privilegiju progovarati o tim takvim temama, da smo pozivani te da nam je to sveta obaveza – mišljenja je 33-godišnji glumac.
Ispričao nam je, samo jedno od brojnih, emotivnih trenutaka koje je doživio nakon igranja spomenute predstave.
– U Zagrebu, prije nekih šest godina, jedna je žena poslije predstave dovela svoga muža do mene. On je stopostotni invalid, izgubio je obje noge braneći Vukovar. Rekla mi je kako je 30 godina čekala na te suze. On je stvarno jecao, a onda me je zagrlio i šapnuo mi ‘Hvala ti sine’ i potom me potapšao me po leđima. Da sam samo to s tim pričama napravio, za mene je dovoljno. Takve me situacije ispunjavaju dušu, daju mi nadu da nije sve izgubljeno i da će novi naraštaji nastaviti u tragu vjere za bolju budućnost. Nismo pozvani da životarimo u prošlosti, pozvani smo da djelujemo u trenutku i gradimo sadašnjost. Ne možemo graditi budućnost, ako nemamo zdrav odnos s prošlosti – iskreno će Pere Eranović.
