U Rubrici Iz nedavne prošlosti Ljubuškog donosom članak o povijesti ljubuškog nogometa. Članak je 2002. godine napisao Goran Skoko, a govori o nogometnoj povijesti Ljubuškog. Danas čitamo posljednji 8. dio: Ljubuški dobio nogometni stadion.
7. dio: Povijest ljubuškog nogometa: Nogometni,a ne fudbalski klub
Ljubuški dobio nogometni stadion
Nakon ponovnog oživljavanja, NK Sloga se natjecala u međuopćinskoj nogometnoj ligi, a najveći uspjeh iz tog razdoblja bio je na samom početku sedamdesetih godina, kada je klub bio na pragu Druge lige. “U međuopćinskoj ligi zauzeli smo drugo mjesto. Pretekao nas je Igman iz Konjica, iako su od nas izgubili s 2:1, no imali su bolje financijske uvjete. Bio je to najveći uzlet moje generacije”, kaže nekadašnji igrač i predsjednik Sloge Ilija Šimunović. Veliki skok, ogromni napredak učinjen je desetak godina poslije, potkraj sedamdesetih godina. NK Sloga, Ljubuški i zapadna Hercegovina dobili su napokon, za ondašnje prilike, suvremeno nogometno igralište. Nov, novcat stadion. Gradnja je trajala oko dvije godine i završena je 1980. Utrošeno je 1,5 milijardi ondašnjih dinara, koji su namaknuti kreditom u Splitskoj banci i uz potporu građana samodoprinosima i dnevnicama.
“Tada su u Hercegovini stadion imali Velež i Borac iz Čapljine. Iz Veleža su nam govorili da smo napravili jedan od pet, šest ljepših stadiona u zemlji te da je bolji od nekoliko stadiona ondašnje savezne lige. Mislim da smo time potaknuli i druge u Hercegovini da grade stadione i igrališta”, kaže Ilija Šimunović.
Sloga 1982. osvojila hercegovačku ligu
U novinskim kronikama ističe se da je u to vrijeme najveći uspjeh postignut 1982. kada je NK Sloga postala prvak hercegovačke lige i prešla u regionalnu ligu, u skupinu Jug, u kojoj su bili hercegovački i pretežito klubova iz šireg sarajevskog područja. Kroz klub je prošlo nekoliko sjećanja Tonke Knezovića, nadovezivale su se druge.
Ilija Šimunović je nabrojio neke igrače i suigrače: Marko Primorac, Gojko Medić, dr. Josip Bandur, Salko Mušić, Jure Mišetić, Zijo Delalić, Meho Kadragić, Bule Osmić, Ante Šoše… Potom dolaze mlađi: Davor Tokić, Ivo Tokić pa Miro Hrstić, Mate Jelavić, Mujo Hrnjičević.. .”Kad sam prestao igrati, ubrzo je stasala naša juniorska generacija: Eduard Džajo, Spomenko Mandić, Ivica Primorac, Alija Jakić, Berislav Rogić, Slobodan Rogić (bio je najstariji), braća Goran i Dragan Prusina, Rade Bošnjak…. To je bila jedna dobra, nadarena generacija i da je bilo više ambicija, uvjeren sam da bi neki od njih daleko dogurali”, kaže Ilija Šimunović. Kroz NK Slogu prošlo je još dosta igrača, Ljubušaka i sa strane. Međutim, prostor ne dopušta da se svi spomenu. I Ilija Šimunović i neki drugi sugovornici napomenuli su da treba istaknuti Slobodana Bodu Rogića. Bio je potpuno predan klubu, kao igrač, pomoćni i prvi trener, administrativac i štošta drugo što je trebalo uraditi za klub. Nažalost, umro je iznenada i rano, pred početak nedavnog rata. Kada je riječ o trenerima, u Slogi nisu bila neka zvučna imena. S uvažavanjem se spominje Aleksandar Sido Repar.
NK Sloga 1994. preimenovan u HNK Ljubuški
U proljeće 1994., nakon ratne stanke, ljubuški nogometni klub je obnovljen i dobio je novo ime. NK Sloga preimenovan je u HNK Ljubuški i sudjeluje u tek osnovanom prvenstvu Herceg Bosne. Osvojio je dva puta zaredom hercegbosanski kup, 1995. i 1996. U sezoni 199972000. natječe se u Premijer ligi BiH, ali ne uspijeva se održati te seli u Prvu ligu. Poslijeratni politička i financijska središta moći zaobilaze HNK Ljubuški, za razliku od drugih zapadnohercegovačkih nogometnih klubova, koji grade nove stadione i dovode igrače. Ove godine nakon jesenskog dijela prvenstva HNK Ljubuški nalazi se na visokom šestom mjestu Prve lige Federacije BiH.
